Sanjati hrvatsku glazbu

CD klasika: Klasja Modrušan, sopran, Snoviđenja. Vokalna lirika hrvatskih skladatelja, Cantus, 2011.

• 
  
  Zanimljiv umjetnički put Klasje Modrušan od violončelistice do solo-pjevačice tijekom vremena iskristalizirao se u vokalnoj profesiji i postigao željenu razinu ovjekovječenu na prvom dvostrukom nosaču zvuka, koji predstavlja najljepša dostignuća njenog vokalnog izraza snimljena tijekom proteklog desetljeća. Pod zajedničkim nazivom Snoviđenja nalazi se hvalevrijedan izbor vokalne lirike isključivo iz opusa hrvatskih skladatelja podijeljen na duhovne i svjetovne popijevke petnaest autora od 19. stoljeća do današnjih dana. Predstavljen je 15. listopada u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog uz koncertni nastup umjetnice.
  
  Klasja Modrušan završila je studij violončela u razredu prof. Ksenije Janković i studij solo pjevanja uz usavršavanje lieda i oratorija u razredu prof. Zdenke Žabčić-Hesky na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Iako je bila vrsna čelistica s nekoliko osvojenih nagrada i članica Simfonijskog orkestra HRT-a, od 2002. sve se više posvećuje pjevanju i odlazi na usavršavanje kod Eve Blahove u Bratislavi a potom i kod naše primadone Ruže Pospiš Baldani. Nastupa na raznim koncertima i festivalima u domovini i inozemstvu te na opernoj sceni HNK.a u Zagrebu. Godine 1988., povodom dolaska Pape Ivana Pavla II u Hrvatsku, snimila je nosač zvuka Dragulji duhovne glazbe uz Zagrebački ansambl za duhovnu glazbu u izdanju Hrvatskog katoličkog radija i u nakladi Croatia Recordsa. Snimala je i za Hrvatski radio, a od 2008. profesorica je solo-pjevanja na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu.
  
  Sadržaj prvog CD-a (Samo je u Bogu mir) je duhovnog karaktera i počinje s tri Ave Marije Juraja Karla Wiesnera von Morgensterna, Dore Pejačević i Jakova Gotovca. Morgenstern je ujedno najstariji skladatelj zastupljen na ovom dvostrukom CD-u, skladatelj kojeg se spominje prvenstveno kao jednoga od utemeljitelja Musikvereina (današnjeg HGZ-a), agilnog organizatora, pedagoga i dirigenta, dok je njegovih skladbi vrlo malo sačuvano, a još manje snimljeno. Stoga je ova snimka dragocjena, kao i notno izdanje koje je na temelju izvornika izdala Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika (HUOKU). Na tom prvom CD-u nalaze se i skladbe Borisa Papandopula (Dvije duhovne pjesme), Emila Cossetta (Aleluja), Anđelka Klobučara (Tri duhovna stiha) i Mladena Tarbuka (Sarina molitva).
  
  Drugi CD (San) počinje Sambom per voce e chitare, zanimljivom inačicom popularne skladbe Samba da camera Ive Josipovića, s efektnom i zahtjevnom vokalnom dionicom koju je skladatelj ispisao upravo za Klasju Modrušan, dok je gitarist Ante Čagalj gudački slog pretvorio u gitaristički. Slijedi Triptih Na krilima Pegaza Tomislava Uhlika, još jedno djelo posvećeno Klasji, zatim popijevka Lan Ivane Lang i Mura voda teče Krste Odaka.
  
  Najistaknutiji skladatelj hrvatske solo-popijevke Josip Hatze zastupljen je sa sedam pjesama izvorno napisanih za glas i klavir, a koje je za gudački orkestar instrumentirao Pavle Dešpalj. Četiri pjesme nastale su na inicijativu Klasje Modrušan (Fantazija djevojčice, San, Suzi, Imaj sunca). Dvije pjesme Blagoja Berse predstavljaju prvo i posljednje autorovo djelo te vrste, manje poznatu popijevku Mio povero amor slijedi antologijska Seh duš dan. Iz opusa Ivana Zajca izabrana je popijevka Ostavljena, a na kraju niza je Jutro Vatroslava Lisinskog u inačici za klavir i mješoviti zbor sa sopranom solo.
  
  Zanimljivost ovog nosača zvuka je u raznolikosti suradnika. Umjetnicu prate pijanisti Darko Domitrović, Lana Bradić, Danijel Detoni, orguljaš Krešimir Has, ali i razni komorni sastavi i orkestri, a snimke su realizirane u različitim ambijentima od crkvenih prostora, do koncertnih dvorana ili studija na HRT-u. Neke skladbe snimljene su prvi put, upravo na poticaj umjetnice i to svakako „otvara prozor u jedan novi svijet“, kako je prilikom predstavljanja rekla muzikologinja Gordana Krpan, inače i autorica popratnog teksta u knjižici CD-a.
  
  Zahvaljujući svima koji su joj pomogli oko realizacije tog nosača zvuka, Klasja Modrušan je zaključila: „Umjetnost je kao i ljubav: umnaža se dijeljenjem, a snaži povratkom.“ Stoga je ovaj svečani događaj oplemenila kraćim koncertom u društvu nekih od suradnika, koji su sudjelovali na snimanjima. Čuli smo Jutro Vatroslava Lisinskog u suradnji s pijanisticom Lanom Bradić i Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić pod ravnanjem Luke Vukšića, zatim Ave Mariju Wiesnera Morgensterna uz pratnju Hrvatske komorne filharmonije i violinista Sergeja Evseeva i Tri popijevke Josipa Hatzea (San, Imaj sunca i Serenada) uz Hrvatsku komornu filharmoniju pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja. Umjetnica je ostavila odličan dojam ljepotom svojega zvonkog soprana, kultiviranim i muzikalnim pjevanjem, jasnom dikcijom i sugestivnošću. Pokazalo se da je izabrala ispravan put, da je sazrela i da je plemeniti ton violončela s početka njezine životne priče ostavio traga na kvaliteti boje njezinoga glasa i toplini interpretacije.
  
  Dodajmo da je u snimanju materijala sudjelovalo nekoliko ton-majstora i producenata. Završnu tonsku obradu potpisuje Luka Rojc, izvršni glazbeni producent je Krešimir Seletković, urednik Marijan Modrušan, a nakladnik je Cantus d.o.o. Izdanje je objavljeno uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
  
  ©  Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 23. studenoga 2011.

Piše: