Premda se moglo očekivati da će recital Davida Gazarova privući znatno više publike u Hrvatski glazbeni zavod, niske temperature posljednjega dana siječnja najvjerojatnije su bile razlogom da su mnogi koji su željeli doći na taj koncert propustili izvanredno uspješan nastup toga uglednog pijanista. Gazarov je publici ponudio sjajne i zanimljive izvedbe djela Beethovena (Sonata, op. 57), Mozarta (Rondo, KV 485 i u vlastitoj obradi Varijacije, KV 265/300e), izbor iz vlastita opusa (Retrospektiva – Chopin: Etida, op. 10, br. 6; Eternal Code of Love, Bauergigue) i jedan jazz standard.
Rođern u Bakuu 1965. Gazarov studij klavira završava na Muzičkoj akademiji Gnesin u Moskvi razvijajući istodobno zanimanje za jazz, područje u kojem će se zajedno s klasičnom te crossover glazbom njegova karijera usporedo razvijati. Gazarov bilježi uspjehe na uglednim svjetskim podijima, nastupa i snima s velikanima jazz i klasične glazbe. Od 1991. živi u Njemačkoj, a kako je obiteljskim vezama ujedno i Zagrepčanin, u krugovima ovdašnjih muzičara i ljubitelja vrhunske glazbe vrlo je cijenjen.
Svoj je ugled Gazarov potvrdio i ovim koncertom. Eruptivna, interpretativno visoko sabrana i duboko uvjerljiva, pa i potresna izvedba Beethovenove Sonate, kojom je u donio snažan dah raskošnog pijanizma – oduševila je. Gazarovljevo je vladanje instrumentom impresivno, paleta tonske izražajnosti bogata je, nosiva, distinktna, u artikulaciji je jasan i razumljiv, njegova tehnika je izvrsna i umjetnik bez zadrške rastvara razine partiture proživljenim interpretativnim stavom. Kvaliteta njegova tona kompleksna je, bogata nijansama, u boji i timbru izvanredno diferencirana, živa i rječita u izravnoj izražajnosti kojom dopire do svakog slušatelja.
Pritom, ako se tako može reći, Gazarov ustupke radi u području izvedbene preciznosti, ali to ni na koji način ne ometa pun prostor recepcije (treba reći da je te večeri nastupio donekle indisponiran problemima s lijevom rukom). Dapače, bio je to podsjetnik na temelje izvodilaštva u kojima preciznost ili potpuna kontrola sami po sebi nemaju nikakvu vrijednost. U tom je smislu razvidan utjecaj jazza, područja koje naglašava izričaj trenutnosti, gdje je mjesto invencije u kojem se granica između stvaralačkog i izvodilačkog aspekta poništava ključno. Iz toga izvire i uvjerljivost, nepatvorenost Gazarovljeva interpretativnog govora, neovisno o tome svira li Beethovena, Mozarta ili jazz.
Mozartov Rondo, KV 485, stilski donesen u prostoru jasne i diskurzivne neposrednosti, prethodio je iskoraku u područje crossovera, gdje je u Varijacijama, KV 265 izvorni notni tekst Gazarov kombinirao s vlastitim varijacijama, a sličan je pristup odlikovao i njegovu skladbu Retrospektiva, kao i skladbu Eternal Code of Love. Ipak, posebno se dojmio kompozicijom Bauergigue, spojem elemenata tradicijske srednjovjekovne baštine, naslijeđa klasike i jazza, živom supstantnošću svog talenta potvrdivši svoje mjesto među vrhunskim jazz muzičarima. Gazarov je kratkim obraćanjima publici pokušao objasniti svoj credo, naglasivši važnost razvoja i razvijanja glazbe unutar povijesnog kontinuiteta i tijeka čije mnoge elemente on u svome radu spaja, suprotstavlja, bira, sažimlje..., artikulirajući ih u konačnici podjednako u stvaralačkom kao i izvodilačkom aspektu.
Sjajan koncert okrunila je izvedba jednog jazz standarda te samo jedan dodatak, ali treba se nadati da će u Zagrebu uskoro ponovno nastupiti, a organizatoru, koncertnoj poslovnici Art Agent, treba čestitati.
© Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 1. veljače 2012.
