Dobri zločesti dečko

Lisinski subotom: Bad Boys, Bryn Terfel, bas-bariton, dir. Gareth Jones, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, KD Vatroslav Lisinski, 7. veljače 2012.

  • Bryn Terfel, arhivska fotografijaNa vrhuncu svoje pjevačke karijere ugledni velški bas-bariton Bryn Terfel predstavio se i zagrebačkoj publici specifičnim programom biranih arija pretežito negativaca iz opernih djela, koje su skladatelji uglavnom pisali za duboke glasove. Na repertoaru toga pjevača svjetske karijere nalazi se mnogo takvih uloga, a posebno je cijenjen zbog svojih kreacija Figara i Falstaffa. Nastupa u svim velikim opernim kućama u svijetu, priređuje recitale, a vodi i vlastiti festival u Faenolu u sjevernom Walesu. Dobitnik je nagrada Grammy, Classical Brit Award i Gramophone za diskografska ostvarenja koja obuhvaćaju najrazličitiji repertoar, od opera Mozarta, Wagnera i Straussa do solo pjesama, američkog mjuzikla, velških pjesama i repertoara duhovnih pjesama. Britanska kraljica imenovala ga je komandantom Britanskog kraljevstva i dodijelila mu medalju za zasluge u glazbi. Dobitnik je i nagrade Shakespeare Zaklade Alfred Taepfer u Hamburgu.

    Zanimanje za njegov koncert u Zagrebu bilo je veliko, a nastupio je s biranim programom te u suradnji sa Simfonijskim orkestrom i Zborom Hrvatske radiotelevizije i svojim dirigentom, stalnim suradnikom u sličnim projektima, uglednim velškim maestrom Garethom Jonesom. Njegovo iskustvo i znanje ne samo u opernom nego i u simfonijskom repertoaru odrazilo se na odličnu suradnju s našim orkestrom i zborom, koji je osim nastupa sa solistom izveo i nekoliko samostalnih točaka. Osim Uvertire operi Moć sudbine Giuseppea Verdija, koja je simbolički najavila program u kojem su dominirali negativci, prikladne su bile i uvertire Mozartovu Don Giovanniju i Offenbachovu Orfeju u podzemlju, kao i simfonijska pjesma Danse macabre (Mrtvački ples) Camilla Saint-Saënsa. Naši glazbenici, vođeni sigurnom rukom maestra Jonesa, bili su na visini zadatka. Posebno se isticao zbor u više pratećih ili samostalnih nastupa, a pripremila ih je Nina Cosseto (što, nažalost, nije bilo navedeno u inače vrlo dobro opremljenoj programskoj knjižici s prijevodima svih tekstova iz programa! )

    Bryn Terfel otvorio je svoju lepezu negativaca virtuoznom patter arijom nadriliječnika Dulcamare, Udite, udite, o rustici (Čujte, čujte, o seljani) iz Ljubavnog napitka Gaetana Donizzetija. Začinio ju je efektnim i duhovitim scenskim nastupom i od prve osvojio publiku . Besprijekorna je bila dramatska arija Mefista iz istoimene opere Arriga Boita, koja završava prodornim demonskim zviždukom (Son lo spirito che nega / Ja sam duh koji uvijek sve niječe). Slijedio je još jedan Mefisto, ali u Rondu o zlatnom teletu (Le veau d´or) iz opere Faust Charlesa Gounoda. Iz te opere čuli smo i Zbor vojnika (Besmrtna slavo naših predaka). Kaspar, zao lovac iz Strijelca vilenjaka Carla Marije von Webera, predstavljen je arijom Schweig, schweig (Šuti, šuti), a okrutnog inkvizitora Scarpiju čuli smo u znamenitom Te Deumu iz Tosce Giacoma Puccinija. Impresivnu unutarnju snagu tog zlokobnog prizora dijelom je, nažalost, narušio preoštri i preglasni orkestar. 

     U nastavku večeri čuli smo još dvije arije u sličnom tonu: Jagov credo (Credo in un Dio crudel /Vjerujem u okrutna Boga) iz opere Otelo Giuseppea Verdija i ariju Roderica Murgatroyda i zbor duhova (When the Night Wind Howls / Kad vjetar noćni zavija) iz 2. čina opere Ruddigore (Vještičino prokletstvo) Sir Arthura Seymoura Sullivana. Pri kraju koncerta izvedene su još popularne arije iz Opere za tri groša (Moritat Mackija Noža / Moritat von Mackie-Messer) Kurta Weilla, Porgy i Bess (It Ain't Necessarily So, arija Sportin´ Lifea) Georga Gershwina i Jadnika (Javert) Claude-Michela Schönberga, a za rastanak još jedna nostalgična velška pjesma.

    Bio je to nadasve reprezentativan koncert koji je uglednog gosta predstavio u najboljem svjetlu. U zahtjevnom i pažljivo odabranom programu pokazao je svu raskoš svojega lijepog nosivog glasa široka raspona, veliku vokalnu kulturu, muzikalnost i izrazitu sceničnost. Za razliku od mrkog pogleda s najavnog plakata svojega koncerta pod nazivom Bad Boys (Zločesti dečki), Bryn Terfel bio je vrlo simpatičan i dobro raspložen. Zabavio je suradnike na podiju i publiku u dvorani duhovitim kratkim komentarima i efektnim scenskim intervencijama pa se nadamo da ćemo ga još moći ugostiti u svojoj sredini.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 9. veljače 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike