Osebujni recital

Ciklus Pianofortissimo Koncertne poslovnice Artagent: Scipione Sangiovanni, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 28. veljače 2012.

• 
  
  Pobjednik 4. EPTA-e, Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić održanog prošle godine u Zagrebu, 25-ogodišnji talijanski umjetnik Scipione Sangiovanni, dobio je priliku ponovnog nastupa u našem gradu, ovaj put u HGZ-u u ciklusu Pianofortissimo. Njegova impresivna biografija osim EPTA-e (kada je uz prvu nagradu osvojio i nagradu za najbolju izvedbu skladbe hrvatskoga skladatelja (Jubilus Ive Josipovića) te nastupio i na Memorijalu Darko Lukić u Osijeku) spominje još dvadesetak nagrada na velikim međunarodnim pijanističkim natjecanjima, zatim brojne recitale i nastupe s orkestrima u Europi, Sjedinjenim Državama, Kini i Sjevernoj Africi. Scipione Sangiovani diplomirao je glasovir 2006. na Konzervatoriju Tito Schipa u Lecceu u klasi Mariagrazie Lioxy, a usavršavao se kod više uglednih stručnjaka kao što su Aldo Ciccolini, Natalia Trull, Franco Scala, Emilia Fadini, Leonid Margarius i drugi, a studij na međunarodnoj pijanističkoj akademiji Felix Mendelssohn u Taurisanu završio je u razredu talijanskog pijanista i pedagoga Ipazzija Ponzette, gdje trenutno pohađa i poslijediplomski studij.
  
  S obzirom na sve te činjenice, očekivalo se veće zanimanje za taj njegov prvi nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu. Oni koji nisu došli mnogo su propustili, a oni koji su se odazvali mogli su uistinu uživati u virtuoznom i profinjenom muziciranju toga darovitog, ali skromnog mladića u sivoj dolčeviti, a to su pokazali dugim pljeskom i oduševljenim ovacijama tijekom čitave večeri. Nestandardni program koncerta Sangiovannija sadržavao je djela velikih starih majstora, Händela, Vivaldija i Bacha, te nešto mlađeg Mozarta, koji se, međutim, svojom neskrivenom naklonošću prema majstorima ranog 18. stoljeća skladno uklopio u to odabrano barokno društvo.
  
  Suita u d-molu, HWV 437 za instrumente s tipkama Georga Friedricha Händela izvedena je šarmantnom čembalističkom manirom prozračnog filigranskog sloga i znakovitih dinamičkih kontrasta. Fantazija u d-molu, KV 397 Wolfganga Amadeusa Mozarta u prvim je taktovima podsjetila na Bachove preludije iz Dobro ugođenog glasovira, a dirljiva lirska melodija u nastavku te maštovite improvizacije na romantični način pružila je mogućnost visoko sofisticirane interpretativne kreacije. Imponirala je i preglednost majstorskog kontrapunktskog sloga u orguljaškoj Toccati u c-molu, BWV 911 Johanna Sebastianna Bacha s velikom dvostrukom fugom na kraju.
  
  U drugom se dijelu koncerta Scipione Sangiovanni poigrao transkripcijama. Sam je preradio Koncerte za violinu i orkestar 4 godišnja doba Antonija Vivaldija te predstavio dva: Ljeto i Zimu. Bile su to odlične obrade s maštovito dokomponiranom virtuoznom paletom zvučnih efekata, koje su osnovnom karakteru djela dale novu grandioznu dimenziju. Na kraju se umjetnik još jednom posvetio Johannu Sebastiannu Bachu, ovaj put znamenitoj Ciacconi iz 2. Partite u d-molu za violinu solo, BWV 1004 u sjajnoj dramatskoj obradi pijanista Ferruccia Busonija, koja je na svoj način pronašla i istaknula skrivenu višedimenzionalnost glazbenog sloga te majstorske partiture.
  
  Oduševljenoj publici mladi je umjetnik dodao još dva stavka iz Vivaldijeva ciklusa 4 godišnja doba te jednu Scarlatijevu sonatu, ostavši dosljedan baroknoj stilskoj koncepciji tog iznimno zanimljiva, osebujnog i visoko kvalitetnog pijanističkog recitala.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 5. ožujka 2012.

Piše: