Dokazana kvaliteta

6. ciklus koncerata Gudačkog kvarteta Porin, gošća: Mirjana Krišković, harfa, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, 27. ožujka 2012.

  • Gudački kvartet Porin, foto: Mirko Cvjetko

    Svaki gudački kvartet kod nas ima svoj ciklus koncerata i s velikim organizatorskim naporom pronalazi svoj prostor. K tome, svoje cikluse po nekoj novoj modi, koja nije samo domaći izum, vežu uz likovne i ostale događaje. „Ideja naša, novac vaš“ – rekao bi Ostap Bender. Jer, te cikluse treba na neki način objediniti u programskome smislu, ali i priznati da se i uz stotinjak slušatelja, uglavnom dobrih prijatelja i rodbine, u ovim prostorima ipak voli nimalo nezahtjevan komorni zvuk bilo da je riječ o starom Zagrebačkom kvartetu, Kvatetu Rucneru, Kvartetu Sebastian ili – u ovom slučaju – najmlađem, Kvartetu Porin. A Kvartet Porin, koji djeluje u sastavu Ivan Novinc i Tamara Petir, violine, Lucija Brnadić, viola, te Neva Begović, violončelo, već se obilato dokazao kvalitetom.

    Osjetljivi i hvalevrijedni komorni oblik gudačkoga kvarteta vrlo je daleko od danas tako popularne i uobičajene cross and over glazbe s kojom smo zatrpani preko svake mjere. I relativno obrazovanoga glazbenika od nje zaboli glava. Novac je tu, ali što dalje? Povratak sadržajnosti svakako nije na odmet. Kvartet Porin nije se poveo za efikasnom modom premda je mračnoj sceni efektno pridodao radove nalik vitrajima slikara Vladimira Megliča. U akustički neudobnoj Maloj dvorani KD Lisinski na kraju se, u drugom dijelu večeri, ozbiljno uhvatio zahtjevna četverostavačna Dvořákova Devetoga gudačkog kvarteta u d-molu. Zanimljiviji je za stalne slušatelje nemasovnih koncerata bio prvi dio večeri, sastavljen od djela koja se rijetko ili tek prvi put čuju. Bolje ikad nego nikad.

    Riječ je o Drugom gudačkom kvartetu Rudolfa Matza, Gradišćanskome. O Kvartetu iz tridesetih godina 20. stoljeća koji se na romantičarski način brine za svoj mali svijet stečenih znanja. Asocijacije na Haydnov kvartetski slog čujne su baš kao i izrazita narodna tema O Jelena, Jelena, koju je Haydn upotrijebio u svojoj kasnoj Simfoniji i na temelju koje je svojedobno Franjo Kuhač u ilirskom zanosu nastojao Haydna proglasiti Hrvatom. Sa zanimanjem se očekivao pjesnički Kvintet engleskoga skladatelja Arnolda Baxa, točnije Arnolda Edwarda Trevora Baxa, skladatelja s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće i potekloga iz imućne viktorijanske obitelji. U potrazi za respektabilnijim engleskim skladateljem u Baxovu Kvintetu za harfu i gudački kvartet u dugočasnoj se i dobro složenoj romatičarskoj lamentaciji zanimljive zvukovne obojenosti Kvartetu Porin suvereno i suptilno pridružila i mlada harfistica Mirjana Krišković.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 29. ožujka 2012.
    foto © Mirko Cvjetko

Piše:

Maja
Stanetti

kritike