Susret hrvatske i japanske kulture

3. sezona koncerata Nedjeljom u podne u Bajsiću: Simfonijski orkestar HRT-a, dir. Hikaru Ebihara, Studio Bajsić HRT-a, 15. travnja 2012.

• 
  
  Peti koncert treće sezone koncerata ciklusa Nedjeljom u podne u Bajsiću bio je zamišljen u duhu susreta hrvatske i japanske kulture. Na programu su bila djela Yasushija Akutagawe i Tadashija Kuba, ali i Concertino Natka Devčića. Zamišljeni je susret dviju nacija zaokružen na izvođačkom planu, susretom Simfonijskog orkestra HRT-a s japanskim dirigentom Hikaruom Ebiharom, koji je 2007. osvojio treću nagradu na dirigentskom natjecanju Lovro pl. Matačić.
  
  Akutagawin Triptih za gudače, nastao 1953. godine, predstavio je skladatelja kao autora sklonog proeuropskim kretanjima, a bez potrebe da se nadoveže na disonantnu ekspresivnost tada aktualne dodekafonije ili serijalne glazbe. Upravo suprotno, Akutagawin je stil blizak utjecajima Šostakoviča i Prokofjeva, dok se elementi japanskog folklora (koje bismo, kao slušatelji željni čuti neobičnosti glazbe udaljene kulture, očekivali), javljaju dobro sakriveni naslagama zapadnjačkog zvuka. Zbog tih karakteristika, djelo je bilo blisko publici te ga je bilo vrlo ugodno slušati. Zvuk je slušatelje nosio kroz tri stavka: Allegro, Berceuse/Andante i Presto, koji su se, uz vještu svirku gudača Simfonijskog orkestra HRT-a i preciznu ruku dirigenta Ebihare, njihali u ušima uljuljkanih slušatelja.
  
  Glazbena djelatnost Natka Devčića bila je dijelom usmjerena i divljenju upravo tom Akutagawinu djelu. K tome, njegov je Concertino za violinu i komorni orkestar 1961. godine praizveo violinist Igor Ozim uz Simfonijski orkestar HTV-a, kojime je dirigirao japanski dirigent Takashi Asahina. No za razliku od Akutagawe, Devčić pokazuje sklonost žestokim nasrtajima na tonalitet, a njegov je violinski Concertino jednako zahtjevan za izvođače kao i za slušatelje. Virtuoznu violinsku dionicu u studiju Bajsić izvela je Mirjam Pustički Kunjko, inače koncertna majstorica Simfonijskog orkestra HRT-a. Njezinu duboku koncentraciju u Devčićevo putovanje kroz tri stavka, Comodo, Larghetto i Allegro vivace, ništa nije remetilo. Razmišljanje o djelu i načinu izvedbe čulo se u izvedbi, koja je Devčića interpretirala maksimalno ekspresivno i produhovljeno.
  
  Naposljetku, na programu se našlo još jedno trostavačno djelo još jednog japanskog majstora. Bilo je to Shun-Rai-Gaku (proljeće, zvuk vjetra, glazba) skladatelja Tadashija Kuba, koje povezivanjem glazbe i prirode vodi slušatelja u nevjerojatno duboko duhovno putovanje. Za razliku od Akutagawe, Kuba je skloniji korištenju elemenata japanske glazbene kulture. Sasvim je jasan njegov različit način razmišljanja i pogled na život, prirodu, ali i na glazbu u odnosu na europski. Kubina tri stavka, koja su predstavljala tri u europskom umu teško spojive impresije, počinjala su ni iz čega, jednim instrumentom, kojemu su se principom postupne adicije pridruživali drugi, novi instrumenti. Zahvaljujući Simfonijskom orkestru HRT-a i dirigentu Hikaruu Ebihari, u dvorani studija Bajsić prisutnoj publici i slušateljima uključenima u izravni prijenos na Hrvatskom radiju prenijet je, upravo Kubinom glazbom, doista izniman spoj prirodnih i natprirodnih ljepota kao i posebnost japanske kulture.
  
  © Irena Paulus, KLASIKA.hr, 17. travnja 2012.

Piše: