Dva sjajna gostovanja uglednog ruskog zbora u ciklusima Lisinski subotom i Svijet glazbe potvrdila su svježinu i zanimanje za zborsko izvodilaštvo, koje u pravilu nije u fokusu zanimanja koncertne publike jer instrumentalna glazba, posebno simfonijska uz istaknute soliste i opera kao zasebno područje, oduvijek privlače veću pozornost. No zborska umjetnost posjeduje temeljnu vrijednost koja objedinjuje načela amaterizma, dakle, prisutnosti i dostupnosti na svim razinama te visoke profesionalne uzuse bez kojih prava umjetnička postignuća nisu moguća. U našoj je sredini najbolji primjer za to Djevojački zbor Zvjezdice. Posebna kvaliteta izvrsnih zborskih ansambala u potpunosti se pokazuje i slijedom izbora programa, a treba reći da je zborska literatura vrlo opsežna i, naravno, postoje razlike u ostvarenim interpretacijama ovisno o specifičnostima pojedinog ansambla.
Gosti iz Rusije zagrebačkoj su publici ponudili dvije večeri ruske glazbe (Bortnjanski, Čajkovski, Rahmanjinov, Stravinski i tradicionalne ruske pjesme) te jedno djelo Borisa Papandopula, njegovu Hrvatsku misu. Dakle, posegnuli su za stvaralaštvom domaćina, što je gesta vrijedna pažnje, a cjelinu dvaju programa upotpunila je na određen način činjenica da je Boris Papandopulo i poveznica, jer je po ocu Rus. Papandopulova skladba bila je izvedena doista sjajno, upravo kao primjer relevantnosti izvedbe za punu recepciju djela. Izvrsna dikcija, artikulacija, tonska razgovijetnost, kontrola i nadahnutost interpretativne pokretljivosti u sabranoj i nosivoj izražajnosti tu su opsežnu partituru predstavili na dosad možda najuvjerljiviji način. Premda zahtjevna, ta se skladba izvodi razmjerno često (prošle godine odličnu izvedbu ostvario je zbor iz Krakowa na Festivalu sv. Marka), no ova izvedba trebala bi se snimiti kao diskografsko izdanje.
Solisti Anna Pegova, Ljudmila Kuznjecova, Oleg Dolgov i Evgenij Liberman (svi su nastupili i u izvedbi Svadbe Igora Stravinskog, osim Libermana, kojega je zamijenio Andrej Antonov) redom su ostvarili dobre izvedbe, a Valerij Poljanski pokazao se još jednom kao dirigent za kojeg u zborskom izvodilaštvu nema nepoznanica. Ipak, zbor u izvedbi Svadbe nije postigao punu profiliranost kao u svim drugim izvedbama, no ponudio je izvedbu bogatu samosvojnošću i nadahnutim izričajem. U Svadbi je izvanredan nastup ostvario instrumentalni ansambl (četiri klavira, sastav udaraljki), koji je zaslugom dirigenta tvorio kontrastnu slojevitost u odnosu na zbor i soliste u cjelini generirajući živost, dinamiku i minucioznost partiture u luku snažnog ekspresivnog zamaha duboko opore osjećajnosti. Uz taj nastup pijanisti Natalia Trull, Tatjana Poljanska, Jevgenij Starodubcev i Mihail Lidski održali su i recital 23. travnja u ciklusu Arti musices u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Obrade tradicionalnih ruskih pjesama izvedene nakon Svadbe na drugom koncertu proširile su i nadopunile tematski okvir programa, no izborom obrada (osim prve dvije i još poneke koje su bile doista sjajne) bio je to i svojevrsni danak publici jer je u mnogim obradama prevladao element stanovite prijemčivosti, a nauštrb neposrednosti koju nosi autentičnost. Zbor je i u tim izvedbama, naravno, briljirao, i požnjeo velik aplauz. Djela Bortnjanskog, Čajkovskog i Rahmanjinova, posebice druge dvojice (Liturgija sv. Ivana Zlatoustog, Bdijenje – ulomci), Valeriju Poljanskom pružila su mogućnost najdorečenije interpretativne geste i izražajnosti, sabrane, nosive i duboko nadahnute, u kojima je ansambl pokazao sva svoja umijeća (paleta tonske i kolorističke izražajnosti bila je doista impresivna) i, naravno, nezaobilazne kompaktnost i homogenost u zajedničkom muziciranju. U cjelini dva koncerta u razmaku od samo nekoliko dana nesumnjivo će ostati u sjećanju publike kao iznimni, i organizatorima na tome treba čestitati.
© Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 27. travnja 2012.
foto © Mirko Cvjetko
