Pod vodstvom Umjetnosti

Regionalni ciklus Točka-Tačka-Pika: Zagrebačka filharmonija, Rokoko by Monika, dir. Dmitrij Kitajenko, solistica: Monika Leskovar, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 18. svibnja 2012,

• 
  
  Koncertni raspored Zagrebačke filharmonije u petak 18. svibnja bio je doista biran za istinske glazbene sladokusce, koji su velikim dijelom na kraju večeri mogli zadovoljni i ispunjeni napustiti Koncertnu dvoranu Lisinski. Maestro Kitajenko je u sklopu regionalnog ciklusa, koji je uključivao gostovanja Orkestra u Ljubljani i Beogradu, pomno odabrao prave bisere orkestralne i solističke literautre koji predstavljaju ne samo izazov, nego i podstrek glazbenicima, s obilnom količinom solističkih nastupa u redovima orkestra, koji su većim dijelom bili ispunjeni kako to i dolikuje takvoj razini muziciranja. Program večeri činila su djela Mendelssohna, Čajkovskog i Ravela. Prvi je dio koncerta bio je rezerviran za interpretaciju Mendelssohnove 4. simfonije u A-duru, op. 90, Talijanske.
  
  Svirački očito raspoloženi i koncentrirani Orkestar djelo je otvorio energičnim i homogenim zvukom, koji je maestro Kitajenko usmjeravao već prema zahtjevima partiture s jasnom i znalački odmjerenom gestom, koja Orkestar nije sputavala, dapače, poticala ga je. U takvom je definiranom zvukovnom okružju do izražaja mogla doći znalački složena glazbena struktura Mendelssohnova remek-djela. Mjestimice je atmosferu narušio poneki intonacijski i tonski nesigurni nastup u redovima rogova i drvenih puhača, no cjelokupni dojam, posebno prvog, trećeg i četvrtog stavka bio je više nego dobar.
  
  Gostovanje iznimne domaće čelistice Monike Leskovar uvijek je praznik glazbe, a to je publika jasno pokazala gromoglasnim plijeskom kakav glazbenica takvog kalibra i zaslužuje. U često izvođenim Varijacijama na rokoko temu, op. 33 Čajkovskog u kojoj smo je imali prilike slušati uz Zagrebačku filharmoniju, ovaj smo puta imali dojam da slušamo jedno od njenih najzrelijih ostvarenja. Dakako da su tome pridonijela odlična međusobna nadovezivanja orkestralnih i solističkih dijelova kompozicije koja su zvukovno bila odlično izbalansirana. Maestro Kitajenko vođen instinktom vrhunskog dirigenta često je svoju ulogu prepuštao solistici, a ona je zajedno s kolegama iz redova Orkestra poput dionica klarineta, flaute i violina pokazala izvrstan liderski osjećaj. Oblikovanje solističke dionice bilo je prije svega muzički elegantno, protočno i izvedeno s primjerenom dozom energičnosti, rekli bismo zamišljeno i zrelo ostvareno, a to je ono što Monika Leskovar iskazuje tijekom svoje dosadašnje karijere.
  
  Zaključak nadahnute glazbene večeri bio je Ravelov La valse. Orkestralno i motivički nadahnuta, a ipak karikirana vizija duha jedne epohe, koja je u vrijeme nastanka skladbe došla svom kraju, majstorski je oblikovana i jedno od onih djela koja uvijek potiču istinske glazbenike da daju sve od sebe. Upravo je to bio slučaj i s orkestrom Zagrebačke filharmonije, koji je na čelu s rasplesanim i nadahnutim maestrom Kitajenkom plijenio bogatstvom zvuka, briljantnim gudačima i sigurnom ritmikom puhačkog i udaraljkaškog korpusa. Odlično spremljen i koncipiran program s vrhunskom domaćom solisticom i prekaljenim majstorom dirigiranja zasigurno je bio prava formula za predstavljanje Zagrebačke filharmonije u regionalnom okružju.
  
  © Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 20 svibnja 2012.

Piše: