Održano obećanje

Ciklus Lisinski subotom: Barbara Frittoli, sopran, i I Solisti del Teatro Regio di Parma, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 9. lipnja 2012.

• Iako je protekla sezona popularnog ciklusa Lisinski subotom završena u svibnju, organizator je pretplatnicima obećao nadoknaditi koncert ugledne sopranistice Barbare Frittoli (Milano, 1967), koja je zbog bolesti morala otkazati nastup planiran za 17. ožujka. Umjetnica se korektno odazvala ponovnom pozivu i nakon nepuna tri mjeseca, 9. lipnja nastupila u Zagrebu u suradnji s komornim orkestrom I Solisti del Teatro Regio di Parma kojim je ravnao Sergio Pellegrini.
  
  Program je bio sastavljen od najpoznatijih opernih arija francuskog i talijanskog klasičnog repertoara, uobičajeno dopunjen orkestralnim ulomcima: s tri preludija (Carmen, Traviata, Aida), jednim intermezzom (Manon Lescaut) i jednom uvertirom (Norma). I Solisti del Teatro Regio di Parma, ansambl su utemeljen 2007. godine, koji surađuje s mnogim svjetskim pjevačima i instrumentalnim solistima, a naslijedio je jedanaest godina stariji Operni ansambl iz Parme koji je osnovao klarinetist Sergio Pellegrini, s vremenom se posvetivši i dirigiranju. Operni repertoar im je na prvom mjestu, stoga su s velikim iskustvom, ali i dosta rutinski pratili slavnu pjevačicu.
  
  U prvome dijelu koncerta dobitnica više nagrada na međunarodnim natjecanjima i miljenica najvećih opernih kuća, iz svojeg je velikog opernog repertoara izvela dvije arije francuskih autora: ariju Taide (Dis-moi que je suis belle) iz 2. čina opere Thais Julesa Masseneta i ariju Margarete (Air des bijoux) iz 2. čina opere Faust Charlesa Gounoda. Drugi dio koncerta počeo je arijom Leonore (Pace, pace) iz 4. čina opere Moć sudbine Giuseppea Verdija, a završio s ulomcima iz tri opere Giacoma Puccinija: arijom Madame Butterfly (Un bel di vedremo) iz 2. ćina, arijom Manon Lescaut (In quelle trine morbide) iz 2. čina i arijom Tosce (Vissi d'arte) iz 2. čina.
  
  Promjene u programu nitko nije imao potrebu najaviti publici, jer izostavljena je primjerice jedna arija u prvome dijelu, a u drugome je izmijenjen redoslijed. No valja pohvaliti detaljnu i lijepo opremljenu programsku knjižicu s otisnutim svim tekstovima u originalu i u hrvatskom prijevodu. Sudeći prema reakcijama nešto prorijeđene publike, više se svidio drugi, belcanto dio, koji umjetnici, koja slovi kao „vodeći lirico-spinto sopran u svijetu“, najbolje i odgovara. Međutim, s obzirom na veliki ugled pjevačice ostali smo ipak prikraćeni za potpuni doživljaj.
  
  Razočarala je naime njezina glasovna indisponiranost, što je možda rezultat spominjane bolesti, ali je ona to nastojala ublažiti iskustvom i spretnošću, kako bi prvenstveno došla do izražaja njezina izrazita muzikalnost i sugestivnost interpretacije. Publika je bila prikraćena i za očekivane dodatke, jer umjetnica je dodala tek jednu, već izvedenu ariju. Uz zahvalu za održano obećanje, nadajmo se da ćemo je ponovno moći ugostiti, ali u njezinu pravom izdanju.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 11. lipnja 2012.

Piše: