Pobjednici s razlogom

Koncert pobjednika 1. Hrvatskog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Papandopulo: Simfonijski orkestar HRT-a, dir. Pavle Dešpalj, solisti: Tomislav Žužek, saksofon, Bruno Philipp, klarinet, Marco Graziani, violina, KD Vatroslav Lisinski, 11. listopada 2012.

• 
  
  Prvo Hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Papandopulo održano u Studiju Bajsić HRT-a od 1. do 7. listopada dobilo je i prve pobjednike. Zar još jedno natjecanje u teškom vrednovanju umjetničkih dosega? – upitali su se mnogi. A i kako to da je ono zasad smo izvodilačko, premda bi naziv ponajprije sugerirao sraz skladateljskih ostvarenja? No za prvi put novo natjecanje Papandopulo u organizaciji Hrvatske radiotelevizije i Instituta hrvatske glazbe nije međunarodno poput Stančića za pijaniste, Janigra za violončeliste ili Humla za violiniste nego isključivo za mlade hrvatske umjetnike do ruba srednjih godina, odnosno do 35 godina starosti. Nešto poput nastavka nezaobilaznih školskih i studentskih natjecanja za one koji su ih davno prerasli. Natjecanje Papandopulo, u kojemu je sudjelovalo četrdesetak glazbenika, opravdalo je svoju svrhu, barem u najvažnijem segmentu, onom glazbeničkom. A drugi dio, onaj obećani promotivni, koji je jedan od razloga osnivanja, tek bi trebao uslijediti izvan uskih granica vlastite sredine. Za početak pomoć su snimke HRT-a.
  
  Naime, pobjednici su redom briljirali na koncertu priređenom u njihovu čast u dvorani Lisinski kao solisti uza Simfonijski orkestar HRT-a i dirigenta Pavla Dešpalja. A u strogom izboru žirija u kategorijama za saksofon, violinu, klarinet te violu i flautu, violisti i flautisti ostali su bez prvih nagrada. Prve nagrade otišle su u ruke saksofonista Tomislava Žužeka, klarinetista Brune Philippa i violinista Marca Grazianija.
  
  Koncert pobjednika uz Orkestar HRT-a u Lisinskom otvorio je Tomislav Žužek, saksofonist osobito njegovana tona i izazitog temperamenta u mješovitoj glazbenoj robi Koncerta za saksofon i orkestar francuskog skladatelja Henrìja Tomasìja. Nakon završene Muzičke akademije u Zagrebu, Žužek se usavršavao u Francuskoj, domovini svog instrumenta i domovini glavnine literature pisane za saksofon. Ne treba ni spominjati da je Žužek dobitnik mnogih nagrada, a djeluje i kao pedagog i u mnogim sastavima. Ma kako odlični bili, među mnogobrojnim dobrim saksofonistima i Tomislav Žužek dijeli njihovu sudbinu svestranog djelovanja. Čini se da mu to dobro uspijeva, a priliku da pokaže svoje muzikalno umijeće kao solist u Tomasìjevu Koncertu iskoristio je na nabolji mogući način.
  
  Pravi rossinijevski vatromet u skladateljevoj Introdukciji, temi i varijacijama za klarinet i orketar pokazao je pak Bruno Philipp. Operni početak Rossnijeve skladbe, i tek nešto mirnih uvodnih taktova, pretvara se u pravu buru virtuoziteta. Osnovni glazbeni materijal tako se tipično sve više zgušnjava u varijacijama, takoreći do granice izvedivog. Podaci govore da to nije izvorni Rossinijev uradak, ali svejedno, tzv. kopija stila odlična je i nadasve teška kušnja izvođaču. Klarinetist Bruno Philipp, također školovan u Zagrebu i Parizu – aktivan i kao klarinetist u drugim vrstama glazbe – kroz Rossinijeve šale i zamke znao je proći elegantno i naizgled ležerno s mekim, zaobiljenim i nosivim tonom. Reklo bi se na način ponajboljih rossinijanskih pjevača.
  
  Posebno velik zadatak pripao je desetak godina mlađem 24-ogodišnjem violinistu Marcu Grazianiju, čiju nadarenost glazbena publika već otprije dobro poznaje. Koncert za violinu i orkestar Petra Iljiča Čajkovskog svakako pripada nekolicini najmasivnijih, najzahtjevnijih i natrofejnijih u violinskoj koncertantnoj literaturi. Prolomio se pljesak nakon velike nesrazmjerne tirade prvoga stavka. Mladi Marco Graziani solističku je dionicu donio strpljivo i zrelo s puno smisla za nijanse i suradnju s pažljivim orkestrom. Istovremeno njegova je izvedba zahtjevne solističke dionice bila vrlo intezivna, ali nikad u izrazu nije prešla granicu zamke prenapregnute patetike. I on je na Prvom natjecanju Papandopulo svoju prvu nagradu itekako zaslužio.
  
  Ako namjera organizatora, Hrvatske radiotelevizije i Hrvatskog glazbenog instituta, o promociji mladih umjetnika uspije, za početak ima tri imena s kojima se može okititi.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 13. listopada  2012.

Piše: