Lude tridesete
Ciklus Glazbene staze: Crveni ruž, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, 9. listopada 2012.
-
Ciklus Glazbene staze pokrenula je skupina mladih i već priznatih umjetnika kako bi u koncertne dvorane privukla i drugačiju publiku od one svakidašnje. Zamislili su, naime, ciklus koncerata klasične i polu-klasične glazbe koju su publici predstavili na neobičan način. Na koncertu nazvanom Crveni ruž obnovili su glazbu iz tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća, a izveli su je gotovo scenski, jer publiku je dočekala scena složena u stilu neurednih tridesetih, s dugačkim crnim ženskim rukavicama prebačenim preko stolca, vinskim čašama na glasoviru, malim kutkom za odjeću, ponekim putnim kovčegom na podu te mjestom za odmaranje uz poneku kapljicu.
Scenom je dominirao bariton Božidar Peričić, koji je pjesmom Tango Notturno Hans-Otta Borgmanna i Hansa Fritza Beckmanna iz istoimena filma, a zatim i uvodnim predstavljanjem sudionika u koncertu, uveo u ležernu atmosferu u kojoj se guštalo u prezentaciji, ali i imitaciji starijih vremena i starije glazbe. Njegova interpretacija uključivala je i performance, koji je, na tragu Kanderova i Ebbova Majstora ceremonije iz mjuzikla Cabaret, s jedne strane vodio kroz koncert, a s druge strane šarmantno koreografiranim pokretima pratio njegovo pjevanje. Na iznimno simpatičan, a istodobno profesionalan način, otpjevao je romantično-bolnu We'll Meet Again Hughieja Charlesa i Rossa Parkera iz istoimenog mjuzikla, preslatku Nursie! Nursie! Dona Pelosija i Arta Noela te Crazy World iz filma Victor Victoria Henryja Mancinija i Leslie Bricussea.
Peričićeva partnerica, sopranistica Marija Lešaja, bila je odlična pri izvedbi Gershwinovih songova, a i njezin stil pjevanja (kao i način odijevanja) imitirao je crnačko pjevanje Gershwinovih junaka. Ona je pjevala Love Walked In iz mjuzikla The Goldwyn Follies; Slap That Bass iz filma Shall We Dance i The Man I Love autorskog dvojica Georgea i Ire Gershwina.
Pjevače je pratio komorni sastav mladih i nadobudnih, ali zapravo pravih umjetnika koji su se već dokazali brojnim nagradama, stipendijama, nastupima, ali i školovanjem u domovini i inozemstvu. Voditeljica ciklusa, elegantna Iva Ljubičić, za klavirom je diskretno, a opet izuzetno angažirano, pratila pjevanje. Pratila je i ostale instrumentaliste te se, kao uostalom i publika, odlično zabavljala. Eda Rimanić svirala je flautu, Franjo Stojaković za klarinetom je izvodio bravure, ali i razveseljavao publiku, a čini se da je najveselija, ali i umjetnički najudubljenija, bila Nikolina Tičinović za violončelom. Sve u svemu, bila je to ekipa za dobru glazbu i dobru zabavu, koja je, u svojevrsnim predasima između izvedbi prateće glazbe za soliste-pjevače, odsvirala i nekoliko komornih skladbi: Oblivion za flautu, violončelo i klavir Ástora Piazzolle, Soir d'automne i Sérénade za flautu, violončelo i klavir iz zbirke Trois aquarelles, predivnu Baladu za flautu, violončelo i klavir Rudolfa Matza, Tango etidu br. 4 za klarinet i klavir Ástora Piazolle te naposljetku popularni tango Por una cabeza za flautu, violončelo i klavir istog autora.
Naravno, vrhunac večeri bila je izvedba tri songa iz filma Cabaret: Money, Money, Two Ladies i Cabaret, koje su Lešaja i Peričić izveli preodjeveni u jarko ružičastu odjeću. Dok je song Cabaret u izvedbi Božidara Peričića dao novu sliku te pjesme, koja je inače pisana za ženski glas (u filmu je pjeva Liza Minnelli), Two Ladies je dobro nasmijao sve, jer su Lešaja i Peričić predstavili par cipela staroga kroja kao recesijsku drugu damu. Popularni Money, Money s izvornom koreografijom iz filma toliko je oduševio publiku da ju je na kraju duo Peričić-Lešaja morao ponoviti kao dodatak. Ali to se nije dogodilo prije izvedbe pjesme Dorita srca mog señorita splitskog skladatelja zabavne glazbe Boška Lulića Luligarga, kojom je šarmantno i u starom domaćem stilu zaključen službeni dio koncerta. Na kraju su svi iskreno, kako je Majstor ceremonije i tražio, iz sveg srca zapljeskali ovim hrabrim mladim ljudima, koji su u vrijeme depresije i recesije odlučili razveseliti publiku na originalan, starinski i nadasve kreativan način.
© Irena Paulus, KLASIKA.hr, 11. listopada 2012.
Piše:
Paulus