Najbolji Lied

Ciklus Molto cantabile: Njemački Lied i hrvatska popijevka, Tomislav Mužek, tenor, Irina Milivojević, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 6. listopada 2012.

• 
  
  Na otvaranju ciklusa Molto cantabile Koncertne direkcije Zagreb u Hrvatskom glazbenom zavodu, ciklusa koji predstavlja koncertne portrete hrvatskih opernih pjevača, svoj je koncertni portret Tomislav Mužek predstavio na najbolji mogući način, najbolji Lied koji se rijetko u životu pasioniranog posjetitelja koncerata uživo može čuti. No nije lijepo zaželjena Lehka noć iz ciklusa Narodnih pjesama iz Međimurja Vladimira Ruždjaka bila kraj dramaturški dobro smišljenog recitala u suradnji s nenametljivom, baršunasto ušuškanom, ali i efikasnom pijanisticom Irinom Milivojević. Recital Tomislava Mužeka za sedamdeseti je rođendan bio posvećen Ruži Pospiš Baldani, kojoj je u dodatku slijedila notorna Fala. Ali kakva nakon svih izraubanih verzija. Suspregnute suzice slušatelja mogle su se primijetiti na mnogim treptavim očima. Landsmani, zemljaci, kako je to u svojoj zahvali rekla Ruža Pospiš Baldani na kraju su se uza cvijeće zajedno našli i na podiju Hrvatskog glazbenog zavoda.
  
  Cijela se večer vrtjela oko njemačkog Lieda i, na kraju, Ruždjakovih hrvatskih popijevki. Takva vrsta recitala ni u nas ni u svijetu nema mnogobrojnu publiku, ali je ona, tako malobrojna, posvećena do posljednjeg atoma svoga bića. Svim joj je, recimo tako, šmekerskim zahtjevima udovoljio Tomislav Mužek. Njegovo se umijeće ne odnosi toliko na uspjeh koji je bio i na relevantnim međunarodnim scenama, spomenemo li samo milansku Scalu ili Wagnerv Bayreuth. On izvanrednim razumijevanjem prilazi Liedu. Tu je riječ ponajprije o razumijevanju teksta, o razumijevanju i sugestivnom artikuliranju poezije danas već zaboravljenih pjesnika.
  
  Sanjao sam ili Usnio sam bila je jedna od odabranih devet intimističkih pjesama Johannesa Brahmsa iz njegovih različitih opusa, i to na stihove Georga Friedricha Daumera. Primjereno, s više glasovne snage, Mužek je krenuo do izbora od šest popijevki Richarda Straussa. Pripovjedno, posvećeno i odlične dikcije kao nepatvoreni svjedok svojevremeno skladateljima obveznog glazbenog oblika. Mužek je sugestivan u prijenosu sadržaja u toj mjeri da se i novacima učini da sve već ionako odavno razumiju, ako već nisu pratili pohvalno priložene dvojezične prepjeve Seada Muhamedagića u programskoj knjižici urednika Zlatka Madžara i drugih vrijednih suradnika.

  Na programu je bila Cecilija Richarda Straussa na stihove Heinricha Harta, a na drugi je način, o nekoj drugoj Ceciliji, govorila popularna pjesma Simona i Garfunkela. Na domaći teren na kraju je stiglo sedam narodnih pjesama iz Međimurja Vladimira Ruždjaka. I možda smo tada najbolje mogli osjetiti takozvanog izvornog govornika Mužeka. Itekako je bio opravdan veliki bravo, koji se za posvećen i poseban recital čuo sa svih strana. Veliko, visokoprofesionalno i nadasve muzikalno otvorenje. Tako i svi oni koji stižu u ciklus Molto cantabile imaju svoju veliku zadaću.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 8. listopada 2012.

Piše: