Podignuta razina sviranja

Hrvatski komorni orkestar za Milku Trninu: dir. Mladen Tarbuk, solisti: Kristina Kolar, mezzosopran; Ivana Lazar, sopran, Djevojački pjevački zbor Zvjezdice, zborovođa Zdravko Šljivac, Hrvatski glazbeni zavod, 22. listopada 2012.

• 
  
  Koncert posvećen dobitnicima Nagrade Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika počeo je uručenjem te najprestižnije nagrade HDGU-a nagrađenima u 2011. Stručni ocjenjivački sud u sastavu Igor Gjadrov (predsjednik žirija), Pavica Gvozdić, Višnja Mažuran, Snježana Bujanović Stanislav, Mladen Janjanin, Istvan Römer i Prerad Detiček izabrao je, a Upravni odbor HDGU-a potvrdio, dobitnike 54. Nagrade: sopranisticu Ivanu Lazar za kreaciju Ofelije u produkciji opere Hamlet Ambroisea Thomasa u zagrebačkom HNK-u (premijerno izvedenu 19. studenog 2011.) i orguljaše Pavla Mašića i Antu Knešaureka za višegodišnji projekt integralne izvedbe orguljskih djela Johanna Sebastiana Bacha koji su umjetnici zaokružili prošle godine. Uz čestitke i obrazloženja, nagrade je dobitnicima uručio predsjednik HDGU Prerad Detiček.
  
  Do sada je 150 umjetnika i ansambala dobilo tu vrijednu nagradu koja nosi ime velike operne umjetnice Milke Trnine (Vezišće, 1863 – Zagreb,1941), koja je zadužila hrvatsku kulturu svjetskom afirmacijom svoga umijeća. Za očuvanje njezina imena brine se i Udruga poklonika Milke Trnine, čija je predsjednica Zdenka Weber podsjetila na veliko značenje i doprinos te svestrane umjetnice domovini i inozemstvu. Iduće godine navršit će se 150. godišnjica njezina rođenja, pa će to biti dobar razlog za još veće slavlje. Uz dodjelu godišnjih nagrada koje nose njezino ime HDGU redovito priređuje koncert ranijih dobitnika nagrade. Ove godine su tako uz Hrvatski komorni orkestar nastupili dosadašnji laureati, dobitnici Nagrada i Diploma Milka Trnina: mezzosopranistica Kristina Kolar i sopranistica Ivana Lazar te dirigenti Mladen Tarbuk uz Hrvatski komorni orkestar i Zdravko Šljivac uz Djevojački pjevački zbor Zvjezdice.
  
  Svi su oni uvelike opravdali dodijeljena im priznanja. Zbor Zvjezdice i njegov utemeljitelj i dirigent Zdravko Šljivac izveli su na početku glazbenog dijela programa poznati motet Ave verum corpus u D-duru, KV 618 Wolfganga Amadeusa Mozarta, uzornim a cappella vokalnim slogom, čistom intonacijom, dikcijom, toplinom i usrdnošću. Slijedila je skladba Il tramonto (Zalazak sunca), za mezzosopran i kvartet (u ovom slučaju komorni gudački orkestar) Ottorina Respighija. To impresivno djelo rijetko se izvodi, a pjeva o nježnom svjetlu i vjetriću, o slatkoj radosti koju donosi ljetni zrak, dok mladi ljubavnici usnu u noći. Ali, kada osvane zora mladić umire. Djevojka nastavlja život, ali njezine nekada crne oči isplakane su od suza, a usne i obrazi blijedi poput smrti. Ostalo je samo duboko more ljubavi i epitaf koji priziva mir.
  
  Solistica Kristina Kolar članica Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci s velikim iskustvom na opernoj sceni i u koncertnom repertoaru tu je opsežnu i zahtjevnu skladbu otpjevala besprijekorno: prekrasnim odlično školovanim glasom, uzornom dikcijom, frazom, legatom i dinamikom, s osjećajem prenijevši riječju i glazbom opjevano romantično ozračje. S jednakim uspjehom uronila je i u posve drukčiji, barokni svijet slavne Stabat mater Giovannija Battiste Pergolesija, kao jednakopravna partnerica na tom području iskusnijoj i pouzdanoj sopranistici Ivani Lazar. Obje su umjetnice oduševile ljepotom dobro postavljenih glasova, sigurnošću i kompatibilnošću, kako u solističkim brojevima, tako i u duetima, a interpolacije zborskih nastupa (u izvedbi Zvjezdica) zaokružile su izvrstan dojam.
  
  Maestro Mladen Tarbuk ravnajući spomenutim skladbama Respighija i Pergolesija podigao je razinu sviranja Hrvatskog komornog orkestra na razinu višu od uobičajene, iako u kratko vrijeme nije mogao više postići. Zahvaljujući njegovu znanju i iskustvu te izvrsnim solisticama i Zboru Zvjezdice koncert dobitnika Nagrade Milka Trnina bio je na zavidnoj razini kao još jedan dokaz vrijednosti i ugleda te nagrade koja dolazi u ruke samo najboljima.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 23. listopada 2012.

Piše: