Poruka nade
Koncert U povodu 20. godišnjice smrti Brune Bjelinskog: Goran Končar, violina, Bruno Vlahek, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 30. studenoga 2012.
-
Bruno Bjelinski (1909-1992), jedan od najznačajnijih i najplodnijih hrvatskih skladatelja, napisao je, uz ostalo, mnogo skladbi za razne instrumente. U godini 20. obljetnice njegove smrti mnogi glazbenici rado ga se sjećaju izvodeći njegova djela. Tako je i ugledni violinist Goran Končar posegnuo za njegovom Prvom sonatom za violinu i klavir nastalom u vrijeme skladateljeva studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1933. Bjelinski je napisao četiri sonate za violinu i klavir i sve su snimljene za tadašnji Radio Zagreb. Prvu sonatu izveo je i snimio Edo Pečarić u suradnji sa skladateljevom suprugom Ljerkom Pleslić-Bjelinski. Skladatelj je međutim, četiri desetljeća kasnije, to djelo revidirao in memoriam Franu Lhotki pod nazivom Sonata za rastanak. Tu je inačicu 1976. izveo upravo Goran Končar u suradnji s Idom Gamulin, a sada je bila prigoda ponovno predstaviti to djelo uz promociju notnog izdanja HUOKU-a (Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika) i uz novog suradnika, pijanista Brunu Vlaheka (1986).
Zanimljivo je da je Goran Končar Sonatu rastanka Brune Bjelinskog ovom prigodom izveo na takozvanoj Tsunami violini, koju je izradio ugledni japanski restaurator i graditelj instrumenata Muneyuki Nakazawa od drveta korištenog za izgradnju Šintoističkog hrama u Tohou, nestalog prošle godine u razornom vodenom valu. Tako je Tsunami violina postala instrument molitvi u spomen na pokojnike i podrška preživjelima. Na toj posvećenoj violini održani su već mnogi koncerti diljem Sjedinjenih Država i u Francuskoj, a sada je odaslala poruku nade pogođenima i iz Zagreba posredstvom Veleposlanstva Japana u Hrvatskoj. Goran Končar i Bruno Vlahek podsjetili su ne samo na japansku tragediju, nego i na skladatelja Bjelinskog i njegovu vrijednu neoklasičnu Sonatu rastanka, koja bi zahvaljujući novom notnom izdanju mogla ponovno zaživjeti na koncertnom podiju.
Nakon predstavljanja Tsunami violine uz tonove Sonate za rastanak Končar je nastavio program na svojoj plemenitoj violini Giuseppea Baptiste Guadagninija iz 1753. Odabrao je dva kapitalna djela za violinu i klavir – Treću sonatu u d-molu, op. 108 Johannesa Brahmsa i Sonatu u A-duru Césara Francka. Prelijepe su to romantične sonate u kojima je glasovir posve ravnopravan violini, podjednako zahtjevne za oba interpreta. Stoga je bila dragocjena suradnja mladog darovitog pijanista i skladatelja Brune Vlaheka, koji je znatno pridonio izvrsnom dojmu. Njegova suverenost, muzikalnost i energija udružila se sa sličnim kvalitetama Gorana Končara. Imponirala je ljepota njihova tona, fraze i izražajnosti, međusobni sklad, razumijevanje i nadopunjavanje, a nadasve poniranje u dubinske slojeve partitura i strastvenost interpretacije u cjelini. Unatoč nedostatku očekivane snage violine na pojedinim vrhuncima djela, ali i mjestimičnih iskliznuća, izvedbe su bile na visokoj razini i toplo pozdravljene od nažalost malobrojne publike, koja je mogla uživati i u lijepom lirskom dodatku, popularnoj Mjesečini Clauda Debussyja u obradi za violinu i glasovir.
© Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. prosinca 2012.
Piše:
Požgaj