Opjevane pjesme

11. koncertna sezona Gudačkog kvarteta Sebastian: solisti: Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Ruben Dalibaltayan, klavir, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, 28. siječnja 2013.

• 
  
  Na drugom ovosezonskom koncertu Gudački kvartet Sebastian predstavio je zanimljiv program u širokom stilskom rasponu od renesanse do 20. stoljeća. Uz djela Josquina des Presa, Ernesta Chaussona i Dmitrija Šostakoviča, na programu su se našle i skladbe dvojice istaknutih hrvatskih skladatelja – Marka Ruždjaka i Anđelka Klobučara. Otvarajući večer s Pet minuta renesanse, Kvartet je našao poveznicu s izložbom ugledne teoretičarke umjetnosti, vizualne umjetnice i sveučilišne profesorice Sonje Briški Uzelac (1946) iz njezina projekta Heterotopia u kojem umjetnica „tematizira jezik renesansnog iluzioniranja“.
  
  Renesansa koju karakterizira uglavnom vokalna glazba a cappella ne poznaje gudački kvartet. On se u tom obliku razvio tek u 18. stoljeću. Stoga su glazbenici posegnuli za dvije kratke skladbe slavnog majstora renesansnog polifonog sloga Nizozemca Josquina des Presa (1440-1521). Čuli smo tako u instrumentalnoj inačici njegov motet Ave Maria... Virgo serena iz duhovna i skladbu Cvrčak iz svjetovna vokalnog opusa. Šteta što se gostovanje Martine Gojčete Silić nije iskoristilo upravo za vokalnu interpretaciju djela nizozemskog majstora, što bi bilo svakako zanimljivije i autentičnije.
  
  Na taj kratki uvod lijepo se nadovezao Klasični vrt Marka Ruždjaka (1946-2012) kao jedno od naših najreprezentativnijih djela za gudački kvartet 20. stoljeća. Skladba je nastala na poticaj Zagrebačkog kvarteta koji ju je i praizveo 1976. A Gudački kvartet Sebastian u sastavu Anđelko Krpan, Korana Rucner, Nebojša Floreani i Zlatko Rucner potrudio se da djelo i ovom prigodom zaživi u najljepšem svjetlu. U istom vremenu, ali dvije godine kasnije, 1978. Anđelko Klobučar (1931) je napisao Trenutke, pet pjesama za mezzosopran i gudački kvartet na stihove Dobriše Cesarića. Suvremenim glazbenim jezikom opjevao je pjesme Početak proljeća, Proljetna kiša, Voćka poslije kiše, Kasna jesen i Tiho, o tiho. Solistica lijepog baršunastog glasa Martina Gojčeta Silić toplo je i izražajno interpretirala Cesarićeve stihove u viđenju skladatelja Klobučara.
  
  Drugi gost večeri bio je sjajni armenski pijanist Ruben Dalibaltayan (1973), profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pridružio se Martini Gojčeta Silić i Gudačkom kvartetu Sebastian u solo pjesmi Chanson perpetuelle fancuskog romantičara Ernesta Chaussona (1855 -1899), nastaloj 1898. pri kraju skladateljeva kratkog života. Stihovi Charlesa Crosa govore o patnji napuštene žene, otuda i naslov koji se možeprevesti kao Doživotna pjesma. Interpretacija solistice bila je dojmljiva uz zanimljivo razvedeni, uigrani i izražajni prateći slog.
  
  Na kraju programa Ruben Dalibaltayan sudjelovao je i u odličnoj izvedbi Klavirskog kvinteta u g-molu, op. 57 Dmitrija Šostakoviča (1906-1975). To impresivno komorno djelo iz 1940. počinje tmurnom klavirskom temom kao uvodom u bolni i tragični ugođaj prva dva stavka. Scherzo u nastavku donosi energičnu i pregnantnu pobunu, a u posljednja dva stavka ističe se vrlo lijepa izražajna i polagana tema prve violine te vedri Finale, koji nakon dramatičnog intermezza završava dječje nevinim, šarmantnim zaključkom.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 30. siječnja 2013.

Piše: