Meki niz tonova

Ruben Dalibaltayan, klavir, gošća: Julia Gubajdullina, klavir, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, 31. siječnja 2013.

• 
  
  Koncert istaknutog pijanista Rubena Dalibaltayana bio je podijeljen na dva dijela: jedan, solistički, i drugi, u kojemu je nastupio zajedno s pijanisticom Juliom Gubajdullinom. Ruben Dalibaltayan je u prvoj, solističkoj polovini koncerta svirao djela Frédérica Chopina  i Claudea Debussyja. Već pri prvoj skladbi, Chopinovu Nokturnu u Fis-duru, op. 15. iskazao je svoje kvalitete: mekoću i lirizam koji su u temelju njegova načina sviranja. Djela koja je odabrao, poput Etide u h-molu, op. 25. br. 10 i Balade u g-molu, op. 23 virtuozna su i zahtjevna, no za Dalibaltayana su neiscrpan izvor igre zvukovnim bojama. U njima se pijanističke tehnikalije ne pokazuju poput staze s preponama koje treba savladati – to je jednostavno dugi, meki niz tonova koji se sabiru na mekoj podlozi specifične pijanističke interpretacije.
  
  Takav je pristup još više odgovarao izvedbama djela Claudea Debussyja (preludij Terasa za mjesečeve audijencije, preludiji Vatromet i Otok radosti). Poznat kao skladatelj koji je revolucionarizirao glazbene boje, koji ih je zamutio i počeo miješati u dotad nepostojećim kombinacijama, Claude Debussy bio je idealan glazbeni partner Rubenu Dalibaltayanu. Pijanistička mekoća i tehnička preciznost svaku je pojedinost pretvarala u neobičnu igru akorda i motiva koji su se isprepletali u horizontali i vertikali na način da među njima nije bilo pravih granica. Činilo se kao da je zvuk lijevog pedala Dalibaltayanov idealan zvuk: to je ona nježna toplina koja je izvirala iz svakog djela kojeg bi se dotakao.
  
  U drugome dijelu, Dalibaltayanov je nastup pojačala Julia Gubajdullina. Zvuk se ponešto promijenio – postao je vedar, ponekad drzak, a ponekad neočekivan. Klavirski je duo, naime, izveo šaroliki splet zanimljivih djela za klavir četveroručno koje je predvodila Schubertova Fantazija u f-molu, D. 940, op. 103. Izvedena savršeno uredno, ali pomalo bez strasti, ta je skladba uvela u niz štikleca najrazličitijih ugođaja. Izvedeni su Dvořákov Slavenski ples, Hačaturijanova Lezginka, Griegov Norveški ples, Lecuonova Malaguena, Barberov Hesitation-Tango i Ruski ples Igora Stravinskog. Sva su ta djela držala publiku na maloj vatri jer su od izvođača tražila uvijek novu interpretaciju, a od publike svojevrsnu slušalačku prilagodbu. No djela su pozorno odabrana, pa su ih povezivali većinom plesni karakter (koji je tipičan za klavirsku minijaturu), ali i neobični obrati poput izvrsno izvedenog zafrkantskog početka Griegovog Norveškog plesa, energične Lezginke ili osuvremenjenog tanga u Barberovom djelu.
  
  Suma izvedbi različitih skladbi bila je činjenica da se radi o iznimno kvalitetnim sviračima koje njihova publika već dugo poznaje i cijeni. Zato nije čudila iznimna posjećenost ovoga koncerta koji je Malu dvoranu KD Vatroslav Lisinski oplemenio vrsnim interpretacijama poznatih djela pijanističke literature.
  
  © Irena Paulus, KLASIKA.hr, 2. veljače 2013.

Piše: