Sjajni Tretjakov za početak Humla

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a: dir. Pavle Dešpaljm solist: Viktor Tretjakov, violina, KD Vatroslav Lisinski, 7. veljače. 2013.

  • Pavle Dešpalj i Simfonijski orkestar HRT-a, arhivska fotografija

    Jubilarno Deseto međunarodno violinističko natjecanje Vaclav Huml održava se od 8. do 15. veljače u Zagrebu . Rekordan broj od 79 prijavljenih kandidata iz 26 zemalja, uključujući i dosad najveći broj od devet sudionika prijavljenih iz Hrvatske, obećava uzbudljivo i naporno natjecanje, koje se u prve dvije etape održava u Hrvatskom glazbenom zavodu, a dvije večeri Finala održat će se 14. i 15. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Uroša Lajovica. Natjecanje je otvoreno u četvrtak 7. veljače atraktivnim nastupom ovogodišnjeg predsjednika žirija uglednog ruskog violinista i pedagoga Viktora Tretjakova, uz SO HRT-a i maestra Pavla Dešpalja.

    Četrdset godina prošlo je od posljednjeg koncerta Viktora Tretjakova u Zagrebu. Bio je to njegov nezaboravni ljetni recital u sklopu Večeri na Griču 1973, a sada je nastupio kao solist u jednom od najljepših djela violinističke literature – u Koncertu u D-durum op. 77 Johannesa Brahmsa. Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem svog dugogodišnjeg, a sada i počasnog šefa-dirigenta maestra Pavla Dešpalja izveo je i 4. simfoniju u f-molum op 36 Petra Iljiča Čajkovskog, na čelu s koncertnom majstoricom Mirjam Pustički Kunjko. Koncert je održan u sklopu Majstorskog ciklusa uz izravni prijenos na 3. Programu Hrvatskog radija, koji je vodila urednica Gordana Krpan.

    Publika je dakle mogla čuti dva kapitalna i vrlo popularna simfonijska djela romantične epohe, nastala iste 1878 godine, u kojima su Simfoničari HRT-a na čelu s iskusnim maestrom Dešpaljem pokazali veliku profesionalnost i solidnu izvedbenu razinu, unatoč manjim nepreciznostima u ritmu, jasnijem izgovoru ili pak presnažnoj forte dinamici u Finalu Simfonije. Svakako valja pohvaliti nekolicinu orkestralnih solista, od kojih posebno ističemo impresivna sola oboe Daria Golčića u polaganim stavcima oba djela. Dirigent je i stilski i formalno dobro postavio obje partiture, pažljivom razradom detalja, dinamike i agogike, ali i zaokruženim cjelinama.

    Posebno se valja osvrnuti na solista večeri, izvrsnog violinista Viktora Tretjakova, čija je interpretacija jedinog Brahmsova violinskog koncerta bila uzorna u svakom pogledu. To djelo koje je pisano u idiličnom ljetnom ozračju blizu jezera Wörther u suradnji s odličnim violinistom Josephom Joachimom, koji je skladao reprezentativnu kadencu u prvom stavku, pruža prvorazredan užitak u izvedbi iskusnog i senzibilnog majstora kakav je Tretjakov. On u potpunosti vlada gudačkom tehnikom najviše razine, što mu omogućuje nevjerojatnu lakoću i uvjerljivost interpretacije, ali i plemeniti ton koji dobrim dijelom proizlazi i iz kvalitetnog starog instrumenta Nicolo Gagliano iz 1772.

    Impresivno dinamičko nijansiranje, muzikalno i logično fraziranje, virtuoznost, pa čak i doza obijesti, samo su neki od epiteta koji krase tog sjajnog umjetnika. Oduševio je publiku i mlade natjecatelje, od kojih je njih četrnaest izabralo upravo to djelo za nastup u finalu Natjecanja Vaclav Huml, koje će se održati krajem ovog tjedna u istom prostoru. Ipak, najveći broj natjecatelja odlučio se za Sibeliusa (29) i Čajkovskog (22), zatim Brahmsa (14), pa Beethovena (7), a najmanje za Dvořáka (4) i Paganinija (3). Bit će zanimljivo usporediti izvedbe. No svima njima veliki uzor može biti upravo Viktor Tretjakov (1946), jedan od najvećih predstavnika ruske violinističke škole te cijenjeni profesor na Moskovskom konzervatoriju i Visokoj glazbenoj školi u Kölnu.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 9. veljače 2013.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike