Snažna osobnost, muzikalnost i autoritet

Regionalni ciklus Točka-Tačka-Pika: Zagrebačka filharmonija, Finlandija, dir. Vladimir Kulenović, solist: Jaka Stadler, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, 22. veljače 2013.

• 
  
  Zagrebačka filharmonija uvela je praksu imenovanja svojih koncerata. Ponekad su ti naslovi pretenciozni, no ovaj najnoviji Finlandija bio je prikladan, jer je sugerirao sadržaj programa većim dijelom posvećen uglednom finskom skladatelju Jeanu Sibeliusu (1865-1957). Uz dva skladateljeva najizvođenija djela, simfonijsku pjesmu Finlandija, op. 26 i 1.simfoniju u e-molu, op. 39 na programu je bio i Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 39 engleskog skladatelja Edwarda Elgara (1857-1934). Taj program izveden je u sklopu Regionalnog ciklusa Zagrebačke filharmonijeTočka-tačka-pika udruživši interprete iz sva tri glavna grada susjednih država, obuhvaćena tim ciklusom. Naime, Zagrebačkom filharmonijom ravnao je maestro Vladimir Kulenović, rođen u Beogradu, a solist je bio violončelist Jaka Stadler rođen u Ljubljani.
  
  Obojica su međutim razvila zapaženu međunarodnu karijeru. Kulenović je nakon glazbenog školovanja u Beogradu i američkom Bostonu, gdje je diplomirao glasovir i dirigiranje, te završena poslijediplomskog studija na Školi Julliard u New Yorku imenovan zamjenikom glavnog dirigenta Simfonijskog orkestra i Opere države Utah u Salt Lake Cityju (gdje djeluje i danas), kao i glavnim dirigentom Ljetnog glazbenog festivala u japanskom Kyotu. Stadler je pak diplomirao violončelo na Muzičkoj akademiji u Ljubljani i osvajao nagrade na raznim natjecanjima, da bi 2005. otišao u Njemačku na nastavak studija i usavršavanje kod uglednih pedagoga. Sada je član Simfonijskog orkestra Bavarskog radija.
  
  Gostovanje dvojice sjajnih glazbenika uz Zagrebačku filharmoniju bilo je u znaku romantične glazbe dvaju istaknutih suvremenika Sibeliusa i Elgara. Simfonijska pjesma Finlandija, koja je sumornim uvodom otvorila večer razvila se u efektnu himnu kao snažnu potvrdu pobjede nad ruskim okupatorom. Danas je to najpopularnija Sibeliusova skladba, koja se često izvodi samostalno iako kao posljednji stavak pripada suiti Karelia, koju je autor zamislio kao slike iz finske nacionalne povijesti i mitologije.
  
  Već je na samom početku bilo jasno da je maestro Kulenović vrsni dirigent snažne osobnosti, muzikalnosti i autoriteta. Orkestar je sjajno reagirao: bio je siguran, zvučan i izjednačen po dionicama. To se nastavilo i u uzornoj pratnji solista u delikatnom, intimnom i vrlo kvalitetnom Koncertu za violončelo i orkestar u e-molu Edwarda Elgara. Stadlerova studiozna interpretacija odlikovala se lijepim tonom, izražajnim melodijama i virtuoznom tehnikom. Povremeno samozatajno stapanje solista s rafiniranim orkestrom izmjenjivalo se s energičnim i strastvenim intermezzima pod kuplom formalne preglednosti i cjelovitosti.
  
  Kulminacija koncerta bila je na kraju u izvedbi Prve simfonije u e-molu Jeana Sibeliusa.To djelo je također nastalo u jeku jačanja finskog patriotizma, u doba skladateljeve zrelosti i posve izgrađena stila, koji vještom orkestracijom i maštovitošću ideja s mjerom i ukusom koristi folklorneelemente svoje domovine. Dirigent je elegantnom, preciznom i učinkovitom gestom gradio logičnu interpretaciju bogatu dinamičkim nijansama, u odmjerenim okvirima glasnoće, ali s osjećajem i temperamentom što je izvedbu učinilo živom i plastičnom. Za to su zaslužni i brojni solisti orkestra, koje je maestro na kraju izazvao na poklon uz ovacije nažalost malobrojne publike.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 24. veljače 2013.

Piše: