Studiozno pročitano i znalački preneseno

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Nikša Bareza, solist: Marcus Schirmer, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 28. veljače 2013.

• 
  
  Povratak maestra Nikše Bareze za pult Simfonijskog orkestra HRT-a, nakon dvije godine pauze bio je pravo osvježenje. Ugledni dirigent bogate međunarodne karijere bio je šef-dirigent tog orkestra od 1991. do 2011. te je uvijek nastojao uz standardni repertoar predstaviti rijetko izvođena ili čak nepoznata djela. Slično je bilo i na ovom koncertu jer su predstavljene Sablasti Blagoja Berse, kao manje poznat prvi dio diptiha iz kojeg se najčešće izdvajaju daleko popularnija Sunčana polja zamišljena, ali ne i dovršenog ciklusa simfonijskih pjesama Moja domovina. Zanimljiv je bio i Koncert za klavir i orkestar, op.13 Benjamina Brittena, zahvaljujući i sjajnom solistu Marcusu Schirmeru iz Graza, a na kraju je izvedeno još jedno rjeđe izvođeno ali vrijedno djelo engleske glazbene baštine Enigma varijacije, op. 36 Edwarda Elgara.
  
  Maestro Breza je taj lijepi i zanimljiv program studiozno pročitao i znalački prenio orkestru, koji ga je precizno, nadahnuto i zdušno slijedio. Muzikalnost, logične fraze i tempa, točan ritam i artikulacija, dinamika velikih amplituda pod svodom impresivnih i zaokruženih cjelina podjednako su se očitovale u uspješnim izvedbama svih triju kontrasnih partitura. Na početku su to bile Bersine fantastične glazbene priče nadahnute narodnom legendom o sablastima s otoka Hvara, čiji kraj tematski najavljuje nastavak u sunčanim poljima, ali ih ovaj put ne iznosi. Možda ćemo taj cjeloviti diptih ipak čuti u nekoj drugoj prigodi. Bilo bi zanimljivo!
  
  Svoj jedini Koncert za klavir i orkestar Benjamin Britten napisao je još kao mladić. Bile su mu 24 godine, kada je sam svirao bravuroznu solističku dionicu na praizvedbi u Londonu. Kako je objasnio „djelo je koncipirao prema ideji iskorištavanja različitih karakteristika klavira, kao što je izuzetno veliki prostor njegove klavijature, perkusionistička kvaliteta te podobnost figuracijama, ornamentacijama i ukrašavanju...“ Nastao je tako virtuozni koncert netipična koncertantnog žanra s četiri stavka Tokata, Valcer, Impromptue i Koračnica. Djelo maštovite orkestracije podjednako je zahtjevno i atraktivno, kako za solista, tako i za orkestar.
  
  Sjajni pijanist Marcus Schirmer, profesor na Sveučilištu za glazbu u rodnom Grazu, svestrani umjetnik velike međunarodne karijere, izrazite suptilnosti, sugestivnosti, energije i temperamenta, briljantno je izveo solističku dionicu tog efektnog Koncerta u odličnoj simbiozi s orkestrom. Oduševljenoj publici zahvalio se ljupkim dodatkom, malo poznatom ali vrlo lijepom i nježnom Mađarskom melodijom svojega zemljaka Franza Schuberta.
  
  Enigma varijacije, iako se rijetko izvode, pripadaju najboljim djelima engleskog romantičara Edwarda Elgara. Radi se o četrnaest varijacija na vlastitu temu za veliki orkestar, koje zagonetnim inicijalima duhovito opisuju četrnaest osoba – samog skladatelja, njegovu suprugu, prijatelje i bivše ljubavi, pa čak i jednoga psa. No, nije bilo potrebno razmišljati o enigmama zaigrana i tajnovita skladatelja, nego se prepustiti lijepoj i maštovitoj glazbi u odličnoj izvedbi kako u detaljima solista, poput viole, violončela ili klarineta, tako i u cjelini sonornog i ujednačenog zvuka pojedinih skupina.
  
  Taj uspješni koncet Majstorskog ciklusa, mogao se čuti i u izravnom prijenosu na 3. Programu Hrvatskog radija urednice Gordane Krpan.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. ožujka 2013.

Piše: