Večer fantazije, poloneze, slike i rapsodije – večer Schumanna, Debussya, Chopina i Liszta. Neupitno talentirani, 23-ogodišnji pijanist Aljoša Jurinić, odlučio je iz opusa navedenih skladatelja odabrati djela koja u svojim slojevima sadrže istaknutu količinu ozbiljnosti i zrelosti promišljanja samih skladatelja – Schumannovu Fantaziju u C-duru, op. 17, dva komada iz Druge knjige Slika Claudea Debussya (Zvona kroz lišće / Cloches à travers les feuilles i Mjesec zalazi za hram kojeg više nema / Et la lune descend sur le temple qui fut), Chopinovu Polonezu-fantaziju u As-duru, op. 61 te Mađarsku rapsodiju br. 11 u a-molu i Koncertnu etidu br. 2, La leggierezza Franza Liszta.
Aljoša Jurinić odlučio na taj način pristupiti interpretaciji, koja je kroz cijeli program odavala izuzetnu discipliniranost i serioznost umjetnika. Njegove tehnički besprijekorne izvedbe bile su oplemenjene rijetkom sposobnošću dinamičkih nijansiranja u kojima pianissimo zaustavlja dah i vrijeme u dvorani, a forte odlično simulira iskustvom stečeni stav i odlučnost. Možda je upravo zbog tog dojma simuliranja, slušatelja mogla snaći želja da isti program čuje od istoga umjetnika za desetak ili više godina. Mladost u najpozitivnijem smislu u ovom je programu ostala zasjenjena artificijelnom filozofijom nekoga tko bi po procijeni iza sebe imao bogato, ne glazbeno, već životno iskustvo.
Svakako je za napomenuti da sve to nije utjecalo na zvučnu sliku, dapače, slušatelj koji je na trenutke zatvorio oči, mogao je čuti zaista odlične izvedbe teških djela majstora klavirskih opusa. No, koncert za razliku od slušanja audio snimke, donosi potpunost izvedbe upravo tog i takvog umjetnika i time privlači istinskoga slušatelja. U izgradnji umjetničke osobnosti glazbenika ne bi smjelo biti žurbe ili preskakanja dragocjenih stepenica ili zanemarivanja vrijednosti vedrine i djetinje znatiželjnosti, koje je Aljoša Jurinić, divan mladi pijanist, u ovome programu dao tek naslutiti.
© Petra Pavić, KLASIKA.hr, 30. ožujka 2013.
