Pjev herojskih likova

Ciklus Lisinski subotom: Renata Pokupić, mezzosopran, Accademia Bizantina, dir. Ottavio Dantone, KD Vatroslav Lisinski, 20. travnja 2013.

• 
  
  Napokon smo čuli Renatu Pokupić na koncertu u Velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu! To i priliči umjetnici o kojoj u vrlo opširnoj biografiji u lijepoj popratnoj knjižici saznajemo mnogo zanimljivosti. Stječe se dojam da se ponajprije dokazala kao interpretkinja glazbe Georga Friedricha Händela što je imala prilike doraditi tamo gdje se ona najviše njeguje. Stoga je bio i prirodan izbor programa s arijama iz njegovih opera koje su upotpunjavali orkestralni odlomci iz njih.
  
  Renata Pokupić odabrala je arije uloga vojskovođa, vitezova, plemića, knezova koje su na praizvedbama pjevali kastrati – Julija Cezara slavni alto castrato Senesino (1686-1758), najveća zvijezda Händelove Royal Academy of Music (Kraljevske glazbene akademije), Rinalda također alto castrato Nicolo Grimaldi, poznat kao Nicolini (1673-1732), a Ariodantea i Ruggiera u Alcini, mezzosoprano castrato Giovanni Carestini (1704-1760). Najčešće te uloge danas i pjevaju mezzosoprani, iako se sve više povjeravaju kontratenorima, tako je npr. u novoj produkciji Giulia Cesarea u Metropolitanu naslovnu ulogu pjevao upravo kontratenor David Daniels a ne mezzosopran kao u prethodnim produkcijama.
  
  No Renata Pokupić odabrala je i ariju koju je Händel skladao za ženski kontraalt – Dardana u Amadisu (Amadigiju) kojega je kreirala Diana Vico. U svakom slučaju odabrane uloge uglavnom su herojskog karaktera koji Renata Pokupić očito preferira, što je bilo razvidno iz cijelog njezinog nastupa. Dok je prvi dio koncerta s arijama iz ranijih Händelovih opera Giulija Cesarea (1724), Amadigija (1715) i Rinalda (1711) bio malo jednoličan, odlomci iz Ariodantea i Alcine (1735) u drugom dijelu bili su zanimljiviji i dojmljiviji. Osobno bih vrlo rado čula i jednu mirniju ariju s dugim lukovima, npr. ariju Ruggiera Verdi prati iz drugoga čina Alcine.
  
  Renatu Pokupić pratio je orkestar Accademia Bizantina koji se specijalizirao za izvedbe glazbenog repertoara 17. i 18. stoljeća na izvornim glazbalima pod ravnanjem talijanskog dirigenta Ottavija Dantonea. U popratnoj knjižici ističe se Dantoneova disciplina i rafiniranost, te energija i nadahnutost koncertnog majstora Stefana Montanarija. Prevladalo je ono prvo. Izvedba je bila uredna i izrađena.
  
  © Marija Barbieri, KLASIKA:hr, 22. travnja 2013.

Piše: