Hrvatski fagotist svjetskoga glasa

Bosiljka Perić-Kempf, Rudolf Klepač, monografija / eine Mogmographie, Jesenski-Turk, 2013.

• U sklopu obilježavanja stote godišnjice rođenja fagotista Rudolfa Klepača (Majerje, Varaždin, 1913 – Zagreb, 1994) objavljena je vrijedna monografija autorice Bosiljke Perić Kempf posvećena tom istaknutom hrvatskom glazbeniku svjetskoga ugleda. Knjiga je izdana u nakladi Jesenski-Turk (urednica Irena Miličić) uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Austrijskog kulturnog foruma u Zagrebu. Kako je Rudolf Klepač veći dio profesionalnog života, čak 32 godine proveo u Salzburgu, te je bio i austrijski državljanin, knjiga je koncipirana dvojezično s prijevodom na njemački jezik Borisa Perića, zbog čega će zacijelo biti zanimljiva i izvan naših granica.
  
  Bilo je uistinu hvalevrijedno na temelju nesređene dokumentacije prvi puta sveukupno obuhvatiti zanimljiv život i bogatu karijeru ugledna umjetnika, dirigenta, pedagoga i organizatora slavljenog diljem svijeta, u kontekstu društvenih, političkih i umjetničih prilika koje su utjecale na njegov razvoj. Priča je to o uspješnom putu iznimno darovita i ambiciozna glazbenika od Rane mladosti u poticajnoj sredini rodnoga varaždinskog kraja i Prvih zagrebačkih godina od studija i potpune profesionalne afirmacije do životne prekretnice Salzburga, u kojem je našao novo plodno tlo za razvoj svojeg talenta, ambicija i sposobnosti na više područja djelovanja.
  
  Odlaskom u Salzburg veze sa Zagrebom nije prekidao, nego je kao kulturni ambasador posredovao na izgradnji glazbenih mostova između ta dva „glazbenom tradicijom opterećena“ grada. Povratna karta Zagreb-Salzburg nije međutim bila jedina karta u njegovom životu. Proputovao je svijet na brojnim turnejama među kojima se posebno izdvaja Američka turneja 1956, obasut najlaskavijim epitetima kao „Mozartov fagotist“ ili „Heifetz i Rubinstein fagota“, te dobio niz Nagrada i priznanja u domovini i Austriji.
  
  Nakon umirovljenja 1978. Klepač nastavlja koncertnu i pedagošku djelatnost u Salzburgu, ali se sve više posvećuje i unapređenju zagrebačkog glazbenog života, posebice što se tiče komorne glazbe, primjerice osnutkom Zagrebačkog komornog okteta (1985), u kojem i sam sudjeluje zajedno sa svojim sinom. Rudolf Klepač zaslužan je i za obogaćenje glazbene literature za fagot, jer su za njega primjerice pisali nova djela hrvatski skladatelji Bjelinski, Kelemen, Papandopulo i Šulek. Iako vitalan i pun ideja, nažalost nije ih mogao ostvariti, zbog moždanog udara kojem je podlegao u 81. godini života.
  
  Obiteljski glazbeni album otkriva Klepačeve veze s najbližima. Tu je dvoje profesionalnih glazbenika ,supruga Ruža Cvjetičanin, operetna primadona i sin Željko Klepač, koji je slijedeći očeve stope diplomirao fagot u njegovoj salzburškoj klasi i često s njime nastupao, dok je kći ekonomistica Marina Würth-Klepač 2008. darovala Muzeju grada Zagreba građu iz ostavštine svojih roditelja, te je vlastitim reminiscencijama pridonijela sadržaju knjige uz ostala Sjećanja i svjedočanstva iz pera uglednih osoba kao što su Dražen Sirišćević, ravnatelj KD Vatroslav Lisinski, dirigenti Nikša Bareza i Leopold Hager, dr. Heinz Erich Klier, zamjenik predsjednika salzburškog Kulturnog udruženja, profesor Ivo Dellale, šef službe protokola grada Zagreba u mirovini, primarius Josip Djurović, dr. med. internist i kardiolog, Yoshinari Honda-Tominage, fagotist Mozarteum orkestra i docent na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu i fagotist Zvonimir Stanislav, predsjednik Udruge za zaštitu izvođačkih prava. Taj niz sjećanja i svedočanstava zaokružuje esej Čovjek i fagot Zvonimira Berkovića, filmskog redatelja, scenarista i glazbenog kritičara, objavljen u povodu svečanih dana Salzburg pozdravlja Zagreb.
  
  Popis nagrada i priznanja te biranih diskografskih izdanja i tekstova o Rudolfu Klepaču dodatne su kockice u mozaiku bogata životopisa, a njegova izvanredna dostignuća na umjetničkom planu dokumentirana su priloženom kompaktnom pločom na kojoj se nalaze dva dragocjena tonska zapisa. Prvi je živa snimka na kojoj Rudolf Klepač interpretira Koncert za fagot i orkestar u B-duru, KV 191 uz Mozarteum orchester Salzburg pod ravnanjem Gerharda Wimbergera u sklopu Salzburških svečanih igara 1979. To je djelo po velikom broju izvedbi i pohvalama za izvedbu zauzimalo posebno mjesto u njegovom repertoaru, kao i Koncert za dva fagota i orkestar u B-duru Christiana Ludwiga Dietera, koji je izvodio sa svojim sinom Željkom, a što je zabilježeno na studijskoj snimci iz 1977. u KD Vatroslav Lisinski (tonmajstor Matija Brkić) uz sudjelovanje Simfonijskog orkestra RTZ pod ravnanjem Milana Horvata, također objavljenom na priloženom CD-u.
  
  Monografija Rudolf Klepač Bosiljke Perić Kempf vrlo studiozno, iscrpno i dokumentirano kronološki slijedi životni i profesionalni put jednog od naših najcjenjenijih reproduktivnih glazbenika, cjenjenijeg u svijetu, nego u domovini. Knjiga je pisana stručno, pregledno i tečno. Čita se kao zanimljiv i uzbudljiv roman, jer obiluje citatima kritika, pisama i intervjua. Lijepo je opremljena s fotografijom umjetnika u sviračkoj pozi na naslovnici i s manje-više kvalitetnim faksimilima fotografija, koncertnih programa, plakata i priznanja. Nažalost taj likovni dio, za razliku od uzornog tekstualnog dijela, nije dovoljno reprezentativan, jer je nepregledan i površno opremljen. Usprkos tome, knjiga zavređuje punu pozornost kao važan dokument iz hrvatske glazbene i kulturne povijesti, a njezino je objavljivanje popraćeno izložbom Rudolf Klepač maestro fagota, koja će biti otvorena u Muzeju grada Zagreba do 1. rujna 2013.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 9. srpnja 2013.

Piše: