Za ponovno čitanje i proučavanje

Zvonimir Berković, O glazbi, tekstove izabrala i priredila Bosiljka Perić- Kempf, Mala zvona, 2013.

• 
  
  U izdanju biblioteke U prvom licu objavljna je knjiga O glazbi iz pera Zvonimira Berkovića (1928 -2009), uglednog hrvatskog dramaturga, scenarista, filmskog redatelja, vrhunskog intelektualca i erudita najširih interesa. Studirao je violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i režiju na Akademiji dramske umjetnosti, gdje je i sam kasnije predavao. Uz sve to bavio se novinarstvom i publicistikom te je svoje sjajne kritičke tekstove objavljivao sredinom šezdesetih i u prvoj polovini sedamdesetih godina prošloga stoljeća te devedesetih i početkom 2000-tih u VUS-u, Vjesniku, Hrvatskom tjedniku i Globusu . Veći dio tih tekstova skupljen je u knjigama Zvonar katedrale duha (1995), Dvojni portreti (1998), Pisma iz Diletantije (2004) i Vladko Maček – tri razgovora (s knezom Pavlom, Miroslavom Krležom i Alojzijem Stepincem, 2009).
  
  U tom širokom kontekstu Berkovićevih interesa nalazi se i nevelik, ali značajan opus posvećen glazbenoj umjetnosti, jer glazba je bila njegova trajna ljubav i strast, koju je na razini oblika i ideja ugradio i u neke svoje filmove (Rondo, Dora... ). Pisanje o glazbi nerijetko je povezivao i s politikom, ali je uvijek poštivao osnovni etički i znanstveni pricip – traganje za istinom. Izbor Berkovićevih tekstova o glazbi napravila je muzikologinja i glazbena kritičarka Bosiljka Perić-Kempf i razvrstala ih u nekoliko cjelina: Glazbene kritike, Portreti, Glazbene meditacije i Razgovori.
  
  U znakovitom Predgovoru Bosiljka Perić- Kempf obrazlaže svoj izbor s uvjerenjem da on „kao cjelina daje jasnu sliku Berkovićeva razmišljanja o glazbi, glazbenicima i (našem) glazbenom životu. To razmišljanje počiva (između ostalog) i na konstataciji postojanja diletantizma na svim razinama hrvatskog društva, upozorava na nekompetentnost kao uzrok političke nedjelotvornosti, a u skladu s tim i na bespomoćnost kulture u jednom po nju pretežito neprijateljskom okruženju. U tom kontekstu Berkovićevi glazbeni zapisi dobivaju vrijednost koliko povijesno važnog toliko i aktualnog štiva“.
  
  U skladu s time je Bosiljka Perić-Kempf (koja je tijekom brojnih susreta i razgovora sa Zvonimirom Berkovićem nalazila potvrdu vlastitih razmišljanja i stavova o stanju u kulturi), imala potrebu da se umjesto pogovora „dragom Berku“ obrati opširnim pismom, svojevrsnim nadomjestkom obećanom nastavku njihova razgovora. U tom pismu ona kritički opisuje i komentira neke karakteristične i teško shvatljive događaje u našoj sredini, koji su se zbili nakon Berkova odlaska, a koji bi ga itekako zanimali i o kojima bi zacijelo i on raspravljao i kritički pisao, kao što je to radio za života.
  
  Ukratko, izabrane tekstove Zvonimira Berkovića i razgovore s njime svakako treba ponovno čitati i proučiti, jer oni su i dan-danas itekako aktualni i inspirativni te potiču na razmišljanje. Ova korisna i uzbudljiva knjiga pruža nam tu mogućnost, kao dragocjen podsjetnik na nezaboravnog velikana pera koji nam svima može biti uzor i putokaz u pravom smjeru.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 2. veljače 2013.

Piše: