Oproštaj uz Mahlera i Mozarta

Zagrebačka filharmonija: Koncert u spomen na maestra Milana Horvata, dir. Vladimir Kranjčević, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, solisti: Martina Zadro, sopran, Martina Gojčeta-Silić, alt, Tomislav Mužek, tenor, Luciano Batinić, bas, KD Vatroslav Lisinski, 21. siječnja 2014.

• 
  
  Adagietto iz 5. simfonije u cis-molu Gustava Mahlera bio je vrlo primjeren za dostojan oproštaj Zagrebačke filharmonije od njezinog doživotnog počasnog šefa-dirigenta Milana Horvata. Simbolično ili ne, neumorni maestro Horvat preminuo je u Innsbrucku baš na Novu godinu. Rođen je u krajem srpnja godine 1919. u Pakracu. Za njegove bogate karijere, uglavnom u inozemstvu – u Europi, Sjedinjenim Državama i drugdje – korijeni su ga uvijek vukli, recimo tako, kući. Bio je stalno prisutan na domaćem glazbenom terenu na vodećim funkcijama od Dubrovnika do Zagreba ili Varaždina te ostvario niz tonskih zapisa u domovini i u inozemstvu. Zato nije nikakvo čudo već i elementarni red da mu se oda i glazbena počast s orkestrom kojega je na svoj način osobito volio. Zagrebačke filharmonija je stoga priredila izvanredni koncert u Lisinskom za svog počasnog maestra.
  
  Za izvedbe Mahlerova Adagietto i Mozartova Rekvijem, koji je Horvat mnogo puta dirigirao, na čelo mnogoljudna izvođačkog korpusa stao je maestro Vladimir Kranjčević. To je svakako logičan izbor i nije bez razloga. Naime,Vladimir Kranjčević je nebrojeno puta priredio zbor za velika vokalno-instrumentalna djela čijoj je monumentalnosti unutar svog velikog repertoara, maestro Horvat bio osobito sklon. Uostalom Mozartov Rekvijem je nezaobilazno djelo u takvim prigodama, prigodama kada se odaje počast jednoj velikoj i dugovječnoj glazbeničkoj karijeri koja je u domaćoj sredini bila stalno prisutna i svojim autoritetom ostavila osobiti trag.
  
  Uza znatno pomlađenu i sve ambiciozniju Zagrebačku filharmoniju, orkestar još uvijek skupa pojedinaca, angažiran je bio i nezaobilazni Akademski zbor Ivan Goran Kovačić, zbor koji je za ovu prigodu u spomen dirigentu s kojim je puno surađivao bio sastavljen od sadašnjih i bivših članova-pjevača koji Mozartov Rekvijem itekako dobro poznaju. Cijelu je tu na starinski način organiziranu mnogoljudnu masu tečno priredio Luka Vukšić. Vokalni solistički kvartet iz snova činile su dvije Martine – Martina Zadro i Martina Gojčeta-Silić, posebno izražajni Tomislav Mužek i baršunasti Luciano Batinić. Način njihova usklađivanja i osluškivanja nije svakodnevan. Svjetski je!
  Majestetičnost je prema potrebi u skladu sa svojim glazbeničkim svjetonazorom odrešito tražio dirigent Vladimir Kranjčević. Pljesak pune dvorane je u skladu s namjenom koncerta u spomen bio preskočen. U sklopu komemoracije dužnosnici, poput ravnatelja Filharmonije Miljenka Puljića i gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, također vrlo smjerno i s pijetetom prozborili koju riječ o maestru Horvatu koji je svojim visokim profesionalnim kriterijima zadužio sredinu iz koje je potekao. Posebno je pak sjećanje na Horvatovo ravanje izvedbom Mozartova Rekvijema usred Domovinskog rata u Crkvi sv. Marka, izvedbom koja je zbog više sile (sirena za uzbunu) bila prekinuta na stavku Lacriomosa, otprilike na onom istom mjestu do kojeg seže izvorni majstorov rukopis. Bilo je potresno i opet na svoj način simbolično. Dodalo je to protkolarnim izborima djela za koncerte u spomen još jedno nenadano značenje.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 23. siječnja 2014.

Piše: