Šarm nove glazbe

Papandopulo kvartet, Papandopulo, Croatia Records, 2013.

• Svakako je potrebno sa zadovoljstvom pozdraviti objavljivanje nosača zvuka Papandopulo kvarteta u izdanju Croatia Recordsa. To se priznanje odnosi jednako na snimljeni repertoar kao i na izvedbe četvorice saksofonista, Nikole Fabijanića, sopran saksofon, Gordana Tudora, alt saksofon, Gorana Jurkovića, tenor saksofon i Tomislava Žužaka, bariton saksofon. Doista, glazbenici proizašli iz razreda Dragana Sremeca na zagrebačkj Muzičkoj akademiji, skupljaju ovim nosačem zvuka važne poene kao vrsni interpreti, ali i kao važni promicatelj hrvatske glazbe skladane za kvartet saksofona. Naime, objavljene su snimke čak petoro hrvatskih autora, uz završnu skladbu iz suvremene austrijske produkcije.
  
  Kvartet osnovan 2000. godine, od 2008. godine nosio je naziv New Sax Quartet, a od 2013. godine odlučio je promijeniti ime i nazvati se Papandopulo kvartet, što je također važna odluka da se i imenom sastava promovira jednog od najznačajnijih skladatelja hrvatske glazbe 20. stoljeća. Akademik Boris Papandopulo (1906-1991) tu je pažnju saksofonista nedvojbeno zavrijedio i svojom skladbom Šest krokija, koja se nalazi na prvom počasnom mjestu njihova nosača zvuka. Riječ je o jednoj od posljednjih Papandopulovih skladbi i to iz 1990. godine, o nizu od šest kratkih glazbenih crtica u kojima skladatelj aludira na slikarski žanr brze izrade. I doista, slušamo glazbeno osmišljene koncizne impresije u kojima se ogleda iskonska Papandopulova vitalnost, ritmička pregnantnost i nepogrešivi osjećaj za organizaciju glazbenog vremena.
  
  Ostale četiri skladbe proizašle su iz skladateljskih radionica mlađih autora – Doloroso Dubravka Palanovića (1977), Nekoliko minijatura za kvartet saksofona Gordana Tudora (1982), Piece for Amy Tene Ivane Borić (1979) i Goldspell 1 i 2 Mirele Ivičević (1980). Nosač zvuka zaključuje snimka skladbe Tezcatipocas za kvartet saksofona, s podnaslovom Pet minijatura za kvartet saksofona Matthiasa Kranebittera (1980), jedino dakle djelo koje pripada drugoj, u konkretnom slučaju austrijskoj suvremenoj glazbi.
  
  Već godine rođenja skladatelja govore jasno o tome da je pred nama najnovija glazba, glazba 21. stoljeća, skladateljski rezultati proizašli iz promišljanja o tehnikama, zvukovnosti i oblikovanju glazbe kako ih doživljavaju autori koji tek osvajaju svoja mjesta na nebu suvremene glazbe. U tome možda najviše plijeni pozornost konciznost njihova izraza, a riječ je o jednostavačnim ostvarenjima čija trajanja su kratka, između sedam (Palanović), devet (Tudor), sedam Borić) osam (Ivičević) te pet i pol minuta Kranebitter). Dakle, u kratkim se trajanjima nastoji iskazati sažeta sadržajnost nerijetko izvanglazbenih poticaja o kojima skladatelji govore u opisima svojim djela. Međutim, ako zanemarimo izvanglazbene poticaje i kada ne bismo bili upoznati s dojmovima koji su inicirali nastanak pojedine skladbe, pa tako ne bismo znali da su primjerice Gordana Tudora na glazbu nadahnule slike iz rodnoga Splita, a Tenu Ivanu Borić prerana smrt Amy Winehouse, kojoj je posvetila svoj glazbeni uradak, svakako možemo prepoznati uzavrelu mladenačku emocionalnost i želju da se kratkim dahom ispričaju uzbuđenja koja mogu potaknuti na pozorno slušanje.
  
  Objaviti nosač zvuka isključivo s djelima suvremene glazbe zacijelo je i svojevrsna hrabrost. Naime, neophodno je računati sa zanimanjem potencijalnih kupaca za najnovija ostvarenja koja uvode u glazbeni svijet najmlađe generacije skladatelja. Ali, vrsnost izvedbi, neoptereći šarm zvučanja saksofona kao i raznolikost pristupa kvartetu glazbala koja već svojom primjenom nerijetko upućuje na bogatstvo primjerice jazzističkoga idioma, a i toga ima u djelima na snimljenom repertoaru Papandopulo kvarteta, nedvosmisleno upućuju na samopouzdanje i uvjerenje da će, posebno kod mlađih slušatelja, naići na zanimanje i razumijevanje. Upravo u tom kontekstu novoga, neopterećenoga i zvukovno poticajnoga valja pozdraviti ovo izdanje i poželjeti mu da uz eventualnu pedagošku namjenu ostvari i svoju nepobitnu estetsku svrhovitost. Na kraju, potrebno je i navesti zaslužne za ovo izdanje, izvršnog i glazbenog producenta Krešimira Pustičkog, urednika izdanja Davora Drezgu, te Želimira Babogredca koji potpisuje za izdavača Croatia Records.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 28. siječnja 2014.

Piše: