Posebna večer

Bijeli ciklus Zagrebačke filharmonije: U sjećanje na Lovru von Matačića, dir. Leopold Hager, solistica: Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 14. veljače 2014.

• 
  
  Točno na 115. rođendan dugogodišnjeg šefa-dirigenta Zagrebačke filharmonije maestra Lovre von Matačića (14. veljače 1889. – 4. siječnja 1985) održan je tradicionalni godišnji koncert sjećanja na tog jedinstvenog čovjeka i umjetnika. Pod ravnanjem maestra Leopolda Hagera iz Austrije, glavnog gosta-dirigenta našeg orkestra izvedena su Matačićeva omiljena djela Richarda Wagnera i Antona Brucknera uz sudjelovanje mezzosopranistice Dubravke Šeparović-Mušović. Uvod u tu iznimnu večer bilo je uručenje Nagrade za životno djelo Lovro von Matačić koje od 1990. godine bienalno dodjeljuje Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika uz potporu Grada Zagreba i Fonda Lovro & Lily Matačić.
  
  Dobitnici te prestižne nagrade su najveći hrvatski glazbeni umjetnici međunarodnog ugleda. Tako se nakon Borisa Papandopula, Ive Mačeka, Milana Horvata, Jurice Muraia, Tomislava Neralića, Ruže Pospiš-Baldani, Srebrenke Jurinac, Berislava Klobučara, Mladena Bašića, Stjepana Radića, Anđelka Klobučara i Pavla Dešpalja, tom reprezentativnom nizu ove godine pridružio i dirigent Nikša Bareza. Nagradu – koja se sastoji od Medalje s likom maestra Matačića (rad akademskog kipara Damira Mataušića), diplome (Rad dizajnera Gorana Golika) i novčanog iznosa – maestru Barezi su uručili predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika Prerad Detiček i ravnatelj Zagrebačke filharmonije Miljenko Puljić.
  
  U opširnom obrazloženju žirija posebno se ističe izvanredna predanost Barezina pristupa glazbenom djelu, njegovo veliko iskustvo, istančan osjećaj za stil te rafinirana interpretacija svake pojedinosti, a posebice sjajno poznavanje Wagnerove glazbe. Maestro Breza je zahvalivši na nagradi pročitao kratku Goetheovu pjesmu o sudbini umjetnika te evocirao veliko prijateljstvo i uspomene koje ga vežu uz maestra Matačića, s kojim je surađivao i od kojeg je mnogo naučio. Prisjetio se i razgovora o Brucknerovoj 3. simfoniji u d-molu posvećenoj Wagneru, kao neprocjenjivom testamentu, a kojom je simbolički i okončana ova posebna večer.
  
  Na početku koncerta izvedena je uvertira iz opere Tannhäuser Richarda Wagnera, a zatim smo čuli i njegov znameniti ciklus Wesendonck Lieder (pet pjesama na stihove Mathilde Wesendonck) s naslovima Anđeo, Stani, U stakleniku /Studija za Tristana i Izoldu/, Boli i Snovi /Studija za Tristana i Izoldu/. Pjesme su u izvorniku skladane za ženski glas i glasovir i u tom obliku ih je mezzosopranistica Dubravka Šeparović-Mušović prošle godine u suradnji s pijanistom Đorđem Stanettijem izvodila nekoliko puta na recitalima posvećenima 150. obljetnici rođenja velike hrvatske sopranistice Milke Trnine. Ovaj put smo tu njezinu interpretaciju nježnih osjećaja čuli u orkestraciji dirigenta Felixa Mottla, dok je posljednju i najdojmljiviju pjesmu o snovima i kraju te zabranjene ljubavi orkestrirao sam Wagner.
  
  I upravo je ta orkestralna inačica svojim bojama dala poseban ugođaj u nadasve pažljivoj i emocijama ispunjenoj pratnji, kako bi bogatstvo spoja prekrasnog glasa, izražajne interpretacije i sugestivnog uranjanja u tekst (uz pomoć izvornika otisnutog na njemačkom jeziku i prepjeva Zvonimira Mrkonjića na hrvatski jezik) pružili cjelovit i impresivan doživljaj.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 16. veljače 2014.

Piše: