Uzburkana srca

Ciklus Molto cantabile: Srce u lahoru (Hommage à Ljiljana Molnar-Talajić), Ivana Lazar, sopran, Danijel Detoni, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 22. veljače 2013.

• 
  
  Ciklus Molto cantabile u Hrvatskome glazbenom zavodu, prema mnogim mišljenjima, najbolje je osmišljeni hrvatski glazbeni proizvod nekoliko posljednjih godina. On nastavlja vid muziciranja koji se nekada brižno njegovao da bi postupno nestajao, osim sporadičnih recitala. Ove, svoje druge sezone već ima osiguranu publiku koja ispunja dvoranu Zavoda. Prilika je to da se istaknuti operni umjetnici predstave kao interpreti bitno različite vokalne forme, a prilika je to da se pijanisti predstave ne samo kao pratioci nego kao suradnici i suoblikovatelji programa. Ukratko, prilika je to da se prikaže najtješniji i najizvorniji vid skupnog muziciranja, pretapanje glasa i instrumenta.
  
  Nije najlakše pronaći pjesme izvorno skladane za visoki glas, često se pribjegava transpozicijama, pa je koloraturnim sopranisticama teže složiti recital nego tzv. srednjim glasovima. Ali da je to ipak moguće, i to vrlo skladno, lijepo i profinjeno, u punoj su nam mjeri pokazali sopranistica Ivana Lazar i pijanist Danijel Detoni. Izbor programa nije bio nimalo standardan pa je samim tim bio zanimljiviji i privlačniji. Dijelom i s toga jer su nam predstavili pomalo, nepravedno, zapostavljeni dio hrvatske vokalne baštine.
  
  Kad se na našim koncertnim programima nađu pjesme Richarda Straussa, možemo biti sigurni da će to biti uvijek isti naslovi. A Ivana Lazar i Danijel Detoni odabrali su tri naslova, iz op. 29 na stihove Otta Juliusa Bierbauma (1865-1910) Schlagende Herzen / Uzburkana srca, nastala 1895, godinu dana nakon što se Strauss oženio s pjevačicom Pauline de Ahna (1863-1950) i vjerojatno skladana imajući u vidu nezine vokalne predispozicije, i iz op. 68 na stihove Clemensa Brentana (1778-1842) Ich wollt ein Sträußlein binden / Svezati htjedoh buketić te Amor, nastale 1918. kad i opera Žena bez sjene, koje rijetko, ako i uopće, čujemo na programima naših koncerata. Naravno, Ivana Lazar odabrala je pjesme koje najbolje odgovaraju njezinu glasu, izvela ih je virtuozno i dubinski muzikalno, kao uostalom i cijeli program.
  
  Izbor upravo tih četiriju svježih melodioznih mladenačkih pjesama Claudea Debussyja, nastalih ranih osamdesetih godina 19. stoljeća Pantomime / Pantomina i Clair de lune / Mjesečina na stihove Paula Verlainea (1844-1896), Pierrot na stihove Théodorea de Banvillea (1823-1891) i Apparition / Priviđenje na stihove Stéphanea Mallarméa (1842-1898) također ukazuje na istančan ukus pjevačice i pijanista u odabiru i interpretaciji. Izbor pjesama Julesa Masseneta s neizbježnom popularnom Elegijom na stihove Louisa Galleta (1853-1898), nastalom 1872. sadržavao je i pjesme Si tu veux, Mignonne / Ako hoćeš, Draga, u proljeće, nastalu 1876. na stihove Georgesa Boyera (1850-1931), Nuit d' Espagne / Noć u Španjolskoj nastalu 1872. na Galletove stihove i posvećenu kolekcionaru umjetničkih djela Gustaveu Dreyfusu te Ouvres tes yeux bleus / Otvori svoje plave oči, nastalu 1878. na stihove Paula Robiqueta (1848-19289 iz zbirke Poème d' amour pokazuje skladatelja još u traženju vlastita prepoznatljiva stila koji je možda manje blizak sopranistici nego prethodna dva.
  
  Velika vrijednost ovoga koncerta bile su popijevke hrvatskih autora. Nokturno Ivane Lang na stihove dubrovačkog pjesnika Filipa Valjala, Četiri ljubavne pjesme Adaberta Markovića na stihove Vesne Parun, dvije pjesme Huberta Pettana Vrabec na stihove Vladimira Margetića i Slavuj na stihove istaknutog poljskog pjesnika Juliana Tuwima (1894-1953) koje je prepjevao Julije Benešić još jedanput su ukazali na dragocjenu želju umjetnika za istraživanjem. Pritom je Ivana Lazar u Slavuju pokazala upravo sjajan osjećaj za vrckav humor. Dodatak Vjerujem, dragi Dore Pejačević uspješno je zaokružo obol hrvatskoj popijevci.
  
  Ivana Lazar predstavila se kao vrhunski muzikalan interpret, izuzetan muzičar i vrstan vokalist. No kani li se i dalje sustavno baviti vokalnom lirikom – a bila bi šteta kad ne bi – morat će posvetiti više pozornosti dikciji, jer zbog nerazgovjetnog predavanja teksta trpi interpretacija. Danijel Detoni pripada pijanistima koji ne misle da je pratnja vokalista ili instrumentalista manje vrijedna zadaća od solističkog nastupa (kako je mnogi pogrešno shvaćaju). On nije samo majstor svog instumenta nego i glazbenik koji doživljava glazbu u svoj njezinoj punoći. O njemu se ne može govoriti kao o pratiocu, on je mnogo, mnogo više, suradnik i sukreator umjetničkog čina.
  
  Pohvaliti valja što programska knjižica sadrži izvorni tekst pjesama i vrsne prepjeve koje su sačinili Sead Muhamedagić s njemačkog te Zvonimir Mrkonjić i Željka Čorak s francuskog jezika. I na kraju, ne manje važno, koncert je bio hommage velikoj Ljiljani Molnar-Talajić, a Ivana Lazar je kao dodatak otpjevala pjesmu Azemina Milana Prebande i posvetila je toj velikoj umjetnici.
  
  © Marija Barbieri, KALSIKA.hr, veljače 2014.

Piše: