Bez slabe točke

Ciklus Molto cantabile: Duša je tamno golo jezero (Hommage à Božidar Kunc), Marko Mimica, bas-bariton, Cornelis Witthoefft, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 14. travnja 2014.

• 
  
  S ambicioznim programom bas-bariton Marko Mimica zakoračio je u još jedan dobar koncert iz sve cjenjenijeg ciklusa Molto cantabile. Autori iz njegova izbora su bili Schumann, Wolf, Kunc. U drugom dijelu večeri je slijedio i talijanski repertoar – Bellini, Donizetti i Verdi, a za dodatak nezaobilzna Vehni, vehni fiolica. Oprezno je počelo s prelijepim mjesecom svibnjem na Heineove stihove. Hrabro je bilo za mladoga pjevača (rođenog 1987.) otvoriti večer s izborom deset pjesama iz oglednog Schumannovog ciklusa Pjesnikova ljubav.
  
  Marko Mimica zapažen je bio kao još jako jako mladi bas-bariton. Jasno je da mladi pjevači u ograničenom hrvatskom repertoaru u opernim kućama i posljednjih godina stanovitoj navali basova u čak četiri operne kuće, posao moraju tražiti i drugdje. Tako je sada Mimica angažiran u Njemačkoj operi u Berlinu. Je li pretjerano reći ozbiljan i strpljiv, Mimica ima pred sobom vrijeme za usavršavanje i nije se sa svojim gromoglasnim glasom pametno dao uhvatiti u menadžersku mrežu koja je uvijek u potrazi za novim senzacijama koje potraju tek nekoliko godina.
  
  Za klavirom je bio senzibilni njemački pijanist Cornelis Witthoeft s velikim iskustvom u suradnji s pjevačima. Njemu je dodijeljna i klavirska obrada arije Casta Diva iz Bellinijeve Norme koju je samo za lijevu ruku sačinio Adolfo Fumagalli. U prvom, njemačkom dijelu programa bile su još i tri zasićene pjesme Huga Wolfa na tekstove Michelangela Buonarrotija u vrlo intenzivnoj izvedbi kakva se i očekuje. Snaga velikih poteza i razumijevanje teksta krasi impozatni nastup Marka Mimice koji se okušao i u Tri Bellinijeva ariette s manje dorađenosti.
  
  U prizoru i duetu Marije i Talbota iz Donizettijeve opere Marija Stuart mu se u velikom stilu pridružila Monika Cerovčec. Svatko bi takav par u njihovom prizoru mogao poželjeti vidjeti i na sceni, a Mimica je program recitala zaključio i snažno i kontrolirano recitativom, cavatinom i cabalettom Pagana iz Verdijevih Lombarijaca. Nije nikakavo čudo da se o Marku Mimici pišu hvalospjevi na putu usavršavanja bez suvišne žurbe, na putu do afirmacije više nego sabranih izvedbi punih razumijevanja. Bio je to još jedan sjajan i nadasve dojmljiv prilog ciklusu ovdašnjih pjevačkih internacionalaca, ciklusu koji nije imao slabe točke.
  
  Važno je bilo i da je koncert bio posvećen skladatelju i pijanistu Božidaru Kuncu uz 50. godišnjicu njegove smrti. Stoga su njegove Tri pjesme, op. 29 bile ogledni primjer i zašto je to obilježavanje i kao podsjetnik na dobra pisca važno. Tri pjesme – Smrt karnevala, Zima i Napitnica – su vrlo vehementno i gotovo opipljivo, Kuncu u čast, zauzele središnjicu večeri.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 14. travnja 2014.

Piše: