Prodor na međunarodnu glazbenu scenu

CD klasika: Mozart / Holzbauer, Matea Leko, klavir, Kurpfälzisches Kammerorchester, dir. Johannes Schlaefli, ARS Produktion, 2014.

• Rijetki hrvatski solisti uspjevaju prodor na međunarodnu glazbenu scenu i dobivaju mogućnost snimanja nosača zvuka s uglednim europskim orkestrima. To je uspjelo mladoj hrvatskoj pijanistici Matei Leko koja je uz Kurpfälzischer Kammerorchester snimila dva Mozartova koncerta i time ušla u svjetsku konkurenciju interpreta klavirskih koncerta velikog austrijskog genija. Naime, istaknuta njemačka tvrtka za klasičnu glazbu ARS Produktion, koju je 1988. godine osnovala flautistica Annette Schumacher s ciljem afirmiranja mladih umjetnika u usponu koji nude zanimljive programe, pružila je glazbenicima „osobnu glazbenu domovinu i odgovarajuće izglede na tržištu kako bi se probili na međunarodnom poslovnom planu“, a kako bi to doista bilo i postignuto, osigurani su najbolji uvjeti snimanja za koje je odgovoran Manfred Schumacher, tonski majstor i voditelj snimanja. Tako je najnoviji CD na kojemu se predstavlja pijanistica Matea Leko snimljen u Crkvi Sv. Ivana u Mannheimu, producentica je navedena Annette Schumacher, tonski majstori su Martin Rust i Manfred Schumacher, layout su izradili Annette Schumacher i Martin Teschner, a autor iscrpnog teksta u pratećoj programskoj knjižici je Claus-Dieter Hanauer.
  
  CD donosi dva Klavirska koncerta Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.-1791.), u A-duru, br. 12, KV 414 i u A-duru, br. 23, KV 488 te Sinfoniju u Es-duru, op. 4, br. 3 manje poznatog skladatelja Ignaza Holzbauera (1711.-1783.). Svakako zanimljivo sastavljen sadržaj kojim se međunarodnoj javnosti predstavlja Mateu Leko kao „jednu od najdarovitijih hrvatskih pijanistica mlađe generacije koja je na hrvatskim i europskim koncertnim podijima nastupila već više od dvjesto puta“, te repetoaru eurospkih simfonija 18. stoljeća dodaje djelo skladatelja koji je bio ravnatelj u povijesti glazbe vrlo poznata orkestra u Mannheimu.
  
  Zahvaljujući vladavini izbornog kneza Carla Theodora von der Pfalza (1724.-1799.), za glazbu i općenito za kulturnu izuzetno zainteresiranog vladara, Mannheim je bio jako glazbeno središte u kojemu je djelovao danas poznati skladatelj Johann Stamitz (1717.-1757.), koji je do te mjere usavršio tadašnji orkestar i usavršio skladateljske postupke na putu prema Bečkoj klasici, da se o tom razdoblju govori kao o vremenu Mannheimske škole. Stamitzov nasljdnik bio je Ignaz Holzbauer i njegovih dvjestotinjak simfonija učvrstilo je razvoj simfonije kao orkestralnog oblika. O Holzbauerovom skladateljskom stilu ostalo je u Universal leksikonu tonske umjetnosti (1835.-1838.) zapisano: „Glavna prednost niza Holzbauerovih djela sadržana je u bliskom povezivanju izražajnih i raspjevanih melodija sa strogom harmonijskom čistoćom stavaka.“ Ili, kao što je o njemu rekao Christian Schubart (1739.-1791.), „ u izrazitoj poniznosti njemstva, a to su sigurni znaci rođenoga genija“.
  
  Doista, ostavštinu naglašeno plodnog skladatelja Ignaza Holzbauera vrlo slabo poznaje i njemačka javnost, pa njegova 1769. godine skladana Sinfonija u Es-duru, op.4, br. 3 postaje ovom snimkom obogaćenje i na planu ranog njemačkog simfonijskog stvaralaštva. Sastav su gudači, 2 oboe, 2 fagota i 2 roga uz cembalo ad libitum, a od četiri se stavka posebno ističe završni finale s naslovom La tempesta del mar (Morska oluja), kao jedan od ranih primjera programne glazbe. Glazbeno je opisana morska oluja, što je ostvareno brojnim dinamičkim promjenama i kontrastima, tremolima i vrlo pokretnim pasažama, sve u vrlo dramatičnom ukupnom ugođaju, pri čemu su osobito zaposleni fagoti i ostali puhači. Kako je Antonio Salieri (1750.-1825.) uvertiru svojoj operi L'Europa riconosciuta praizvedenoj 1778. godine naslovio La tempesta di mare, a Ludwig van Beethoven (1770.-182.) oluju glazbeno opisao u četvrtom stavku Simfonije u F-duru, op. 68, br. 6 „Pastoralne“, moguće je zaključiti da su ti poticaji dolazili upravo od Holzbauerovog primjera.
  
  Matea Leko vrlo je iscrpno predstavljena sa svim pojedinostima životopisa, od uspješne Srednje glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu u kojoj je bila u razredu Ivanke Kordić, vrlo agilne i angažirane profesorice klavira, koja je također usavršavala u Beču kod Stanislava Neihauza, do diplome 2008. godine na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu na kojoj je bila studentica diplomanta s bečkog Sveučilišta za glazbu i dramske umjetnosti, Dalibora Cikojevića. Usavršavala se kod Petera Feuchtwangera, Pavela Gililova, Konstantina Bogina, Arba Valdme, Eugena Indjića, Alexeia Kornienka, Andrzeja Jasinskog, Rogera Murara, Michela Béroffa. Višestruko nagrađivana, Matea Leko očito vrlo sigurno ulazi u međunarodnu konkurenciju vrlo sposobnih pijanista.
  
  Izvodeći Mozartove klavirske koncerte Matea Leko pokazuje odlično stilsko poznavanje, osjećaj za plemeniti udar, vrlo precizno oblikovanje fraza, tehničku bravuru, virtuoznost koja svaku pojedinost u pijanističkom slogu iznosi krajnje disciplinirano i uvijek dinamički osmišljeno. U suradnji s Kurpfälzisches Kammerorchester pod ravnanjem švicarskog dirigenta Johannesa Schlaeflija, šefa-dirigenta orkestra iz njemačke pokrajine Pfalz, koji muzicira nadasve pouzdano i poletno, Matea Leko iskazuje se kao doista perspektivna pijanistica kojoj je mjesto na svjetskim koncertnim podijima, a to će ovim CD-om zacijelo biti još i više potaknuto. Zaželimo joj stoga mnogo uspjeha, jer svojim talentom, vrsnom školom i pregalačkim radom itekako promovira i hrvatsku glazbenu kulturu.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 17. studenoga 2014.

Piše: