U broadwayskom sjaju

Metropolitan u Lisinskom: Franz Lehár, Vesela udovica, dir. Andrew Davis, red. Susan Stroman

  • The Metropolitan Opera, New York: Franz Lehár, Vesela udovica, dir. Andrew Davis, red. Susan Stroman

    U sumornoj hrvatskoj glazbeno-scenskoj sadašnjici gdje neke Opere polako odumiru a druge se bave eksperimentiranjem – koje bi bilo vrlo zgodno kada bi se gradilo na bogatom fundusu naslova i njima primjerenih realizacija – Lehárova Vesela udovica u Met Live in HD bila je pravi melem za oči i uši mnogobrojne publike. Bila je to večer za uživanje, iako nije bilo sve savšeno, mislim pritom na izbor interpretkinje naslovnog lika – Renée Fleming. Renée Fleming umjetnica je zavidne karijere ali njezino vrijeme polako prolazi. Nadvisili su je njezin partner u ulozi Danila, bariton Nathan Gunn, debitantica s Broadwaya u ulozi Valencienne Kelli O'Hara, pa čak i Thomas Allen i Carson Elrod u manjim ulogama baruna Zete i Njeguša.
    The Metropolitan Opera, New York: Franz Lehár, Vesela udovica, dir. Andrew Davis, red. Susan Stroman
    Bila je to spektakularna večer u režiji i koreografiji Susan Stroman, dobitnice pet nagrada Tony za koreografije i režije mjuzikla na Broadwayu. Ona je unijela u izvedbu, gotovo bih rekla, savršenstvo broadwayskih spektakala što je još više istaknulo vrijednost te operete koja se s punim pravom izvodi u opernoj kući. Vrijednost Lehárove glazbe, bogatstvo njegovog orkestra ne zaostaje za opernima. To je lakši žanr jedino u tome što donosi veselje a ne tragiku, ali izvedbeno nije nimalo lak. I zahtijeva vrhunske pjevače-glumce a istodobno i sposobne plesače. To su u punoj mjeri bili besprijekoran, iznimno šarmantan američki operni bariton Nathan Gunn, ponikao u podmladku Metopolitana, i irsko-američka sopranistica Kelli O'Hara, koja podjednako izvrsno pjeva i pleše.
    The Metropolitan Opera, New York: Franz Lehár, Vesela udovica, dir. Andrew Davis, red. Susan Stroman
    Za nijansicu manje dobar, ali isto tako izvrstan bio je jedan od najboljih američkih tenora mlađe generacije, također vrlo atraktivan Alek Shrader kao Camille de Rossillon. A što reći o veteranu Thomasu Allenu?! Jedan od najvećih baritona druge polovine 20. stoljeća našao je u liku baruna Zete ulogu koja odgovara njegovim godinama i bio je isto tako velik i veličanstven kao ranije u repertoaru prvoga faha. Veliki umjetnik uvijek je velik, a oni najveći zadržavaju pritom i umjetničko dostojanstvo. Govornu ulogu Njeguša učinio je Carson Elrod jednako vrijednom protagonističkima. Scenografska rješenja Juliana Croucha bila su standardna i više funkcionalna nego posebna, dok su kostimi Williama Iveya Longa bili raskošni u ideji, boji i realizaciji. Doduše malu kneževinu Pontevedro smjestili su u mađarsko-ruski ambijent bez ikakve veze s Crnom Gorom, ali oprostimo to nepoznavanje – uostalom nigdje ne piše da se govori o Montenegru, nego Pontevedru.
    The Metropolitan Opera, New York: Franz Lehár, Vesela udovica, dir. Andrew Davis, red. Susan Stroman
    No sva ta scenska raskoš, taj vizualni sjaj, ne bi bili dostatni za velik uspjeh predstave, da za pultom nije stajao majstor, Andrew Davis, koji je temperamentno ali i vrlo temeljito znalački vodio ne samo soliste nego i izvrstan zbor i orkestar Metropolitana. Pjevači nam se mogu više ili manje svidjeti, iako su uvijek na visokoj profesionalnoj razini, ali orkestar i zbor kvalitetom zvuka i preciznošću izvedbe uvijek nanovo oduševljavaju.

    To je opereta!

    © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 26. siječnja 2015.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike

najavljujemo...