Senzibilitet i snaga

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: In memoriam Milanu Horvatu, dir. Vladimir Kranjčević, solistica: Dubravka Tomšić Srebotnjak, zborovi: Akademski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors, Zbor Izvor Župe sv. Josipa, Zagreb, Pjevački zbor mladih Josip Kaplan, Rijeka, KD Vatroslav Lisinski, 5. veljače 2015.

• 
  
  Jedan od najuglednijih hrvatskih dirigenata međunarodne karijere maestro Milan Horvat (1919-2014) velik je dio svojeg djelovanja posvetio ansamblima HRT-a. Svoju je dirigentsku karijeru započeo upravo za pultom Simfonijskog orkestra Radio stanice Zagreb 1946. Godine, a na vrhuncu svoje umjetničke karijere 1975. postao je šef-dirigent Zagrebačkih simfoničara RTZ-a. Osim rada i s drugim orkestrima u zemlji i inozemstvu maestro Horvat redovito je surađivao s našim orkestrom, stoga je ovaj koncert s velikom zahvalnošću bio posvećen uspomeni na tog velikog umjetnika koji je umro prije nešto više od godinu dana 1. siječnja 2014.
  
  Pod ravnanjem maestra Vladimira Kranjčevića (1936) izvedene su malo poznate partiture iz opusa Božidara Kunca (Svečana uvertira) i Borisa Papandopula (Sinfonia brevis), zatim rijetko izvođen oratorij Johannesa Brahmsa (Nänie), ali i jedno vrijedno i popularno repertoarno djelo Ludwiga van Beethovena (Treći koncert za klavir i orkestar u c-molu). Solistica je bila ugledna slovenska pijanistica rođena u Dubrovniku Dubravka Tomšić Srebotnjak (1940), koja nažalost rijetko nastupa u Zagrebu. Stoga je taj zanimljiv program privukao pojačanu pozornost publike, ne samo u velikoj dvorani Lisinski, nego i u izravnom prijenosu na Trećem programu Hrvatskoga radija.
  
  Svečanu uvertiru Božidara Kunca (1903-1964) za koju se pretpostavlja da je nastala 1929 /1930, a praizvedena 1939, izveo je i davne 1951. upravo Simfonijski orkestar Radio Zagreba pod ravnanjem maestra Milana Horvata. Od tada do danas djelo nije izvođeno. Kopiju autografa Sinfonie brevis Borisa Papandopula pronašao je muzikolog Davor Merkaš te je Muzički informativni centar prošle godine djelo objavio tiskom i pripremio za izvedbu. Bilo je zanimljivo čuti te zaboravljene partiture premda one nisu na stvaralačkoj razini najboljih radova tih naših uglednih skladatelja. Uostalom zadaća ansambala HRT-a jest da prvenstveno istražuju, propagiraju i trajno bilježe upravo djela hrvatskih autora.
  
  Središnja točka večeri bila je prava senzacija. Treći koncert za klavir i orkestar u c-molu, op. 37 Ludwiga van Beethovena interpretirala je Dubravka Tomšić Srebotnjak, savršena pijanistica velikog znanja, iskustva, senzibiliteta i impresivne snage. Tom svojom iznimnom kreacijom umjetnica je nadahnula i orkestar koji je pod odličnim ravnanjem maestra Kranjčevića bio pouzdan ravnopravni partner. Sjajna izvedba ispraćena je ovacijama, tako da je u dodatku ponovljen virtuozni završni Rondo tog Beethovenova remek-djela.
  
  Na kraju je izvedeno vrlo dojmljivo, ali začudo rijetko izvođeno djelo Johannesa Brahmsa, Tužaljka Nänie za mješoviti zbor i orkestar na tekst istoimene poeme Friedricha Schillera, koja prema starogrčkim mitovima žali nad činjenicom da sve umire, pa čak i ljepota i savršenstvo. Misao da za čovjekom ostaju ljudi koji su ga voljeli utješna je, ali ništavilo koje slijedi nakon smrti neizbježno je. Dirljiva je to lamentacija koja zrači ljepotom zvuka i melodijske invencije s posvetom autorovom dragom prijatelju slikaru Anselmu Feuerbachu.
  
  U izvedbi su sudjelovala čak tri amaterska mješovita zbora, koja su se istaknula u televizijskom natjecanju Do posljednjeg zbora u čijem je žiriju bio i maestro Kranjčević. Akademski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors, Zbor Izvor Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci i Pjevački zbor mladih Josip Kaplan iz Rijeke udružili su se u veliki ansambl od skoro 150 pjevača. Možda čak i previše za suptilno zborno Brahmsovo tkanje, iako je zvučalo impresivno (osim neizbrušene visoke pozicije soprana). Inače je izvedba u cjelini bila vrlo korektna i nadahnuta. Bila je apsolutno vrijedna truda i pohvala.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 14. veljače 2015.

Piše: