Dva sjajna umjetnika

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: U Apolonovu okrilju, dir. Enrico Dindo, solist: Pavel Berman, violina, KD Vatroslav Lisinski, 26. veljače 2015.

• 
  
  Dva sjajna umjetnika – violinist Pavel Berman i dirigent Enrico Dindo ostvarili su izvrsnu suradnju – kako međusobnu, tako i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a u lijepom klasično-romantičnom programu s djelima Franje Krežme, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Franza Schuberta. Osjetilo se to već na samom početku večeri u vrlo dobro posjećenoj Velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski i uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija. Za uvod je odabrana suptilna mala simfonijska pjesma Reverie (Noćni čar) za violinu i orkestar darovitog hrvatskog violinskog virtuoza i skladatelja romantičnog razdoblja Franje Krežme (1862.-1881.), koji je tako nesretno skončao život za vrijeme jedne od mnogobrojnih turneja u Njemačkoj u dobi od samo devetnaest godina. Bio je to lijepi uvod u Koncert za violinu i orkestar u A-duru, KV 219 (Turski) Wolfganga Amadeusa Mozarta izveden u strogo klasičnoj maniri, bez romantičarskih izazova, čisto, elegantno i temperamentno s naglaskom na završni Rondo, skladan po uzoru na tadašnju modu egzotičnog turskog utjecaja.
  
  Pavel Berman je glasoviti violinski virtuoz, sin slavnog ruskog pijanista Lazara Bermana. Svira na posuđenoj vrijednoj Stradivarijevoj violini Marechal Berthier iz 1716 u vlasništvu Zaklade Pro Canale iz Milana. Instrument sam po sebi ima prekrasan ton, a u dobrim rukama zvuči uistinu savršeno. Umjetnik je imao odlične partnere u Simfonijskom orkestru HRT-a i dirigentu Enricu Dindu, koji će u idućoj sezoni preuzeti dužnost šefa-dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a, prema prijedlogu članova orkestra, koji su mu – zadovoljni dosadašnjom suradnjom – dali povjerenje, a što se i ovom prigodom pokazalo izvrsnim rješenjem. Izvedba je ispraćena ovacijama, a u nastavku smo čuli još jednom Pavela Bermana u uzornoj izvedbi jednog dodatka iz opusa Johanna Sebastiana Bacha za violinu solo.
  
  Talijanski maestro Enrico Dindo (1965) u prvom je redu odličan violončelist, koji se između ostalog usavršavao i kod Antonija Janigra. Bio je desetak godina prvi violončelist Orkestra milanskog Teatro alla Scala. Pobjeda na natjecanju Rostropović u Parizu 1997. otvorila mu je vrata zavidnoj međunarodnoj solističkoj karijeri. Njegova svestranost ogleda se i u osnivanju i vođenju kulturne udruge I Quatro Cavalieri u općini Pavia u sklopu koje djeluje komorni asnambl I Solisti di Pavia čiji je glazbeni direktor, te Pavia Cello Academy na kojoj predaje violončelo. Također je profesor violončela na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu.
  
  Posljednjih godina Enrico Dindo se posvetio i dirigiranju i to s velikim uspjehom. Godine 2007. imenovan je glavnim dirigentom Simfonijskog orkestra San Rema. Ima sjajnu manualnu tehniku, veliko znanje, muzikalnost i temperament. Sugestivno djeluje na orkestar koji mu uzvraća na najljepši način. Sve dionice zvuče savršeno ujednačeno i složno, solisti su odlični, a sve to se odrazilo i u uzornoj izvedbi Devete simfonije u C-duru, „Velike“ Franza Schuberta, tom remek-djelu romantičnog simfonizma, što je također i s dobrim razlogom ispraćeno ovacijama. I kao što je to sugerirano u naslovu koncerta U Apolonovu okrilju ta je dojmljiva večer uistinu bila dostojna Apolona, boga sunca i zaštitnika proročišta, pjesništva i glazbe.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 3. ožujka 2015.

Piše: