Čarolija piana

Ciklus Molto cantabile: Večer Lieda i opernih arija: Proljetnim vjetrovima, Anamarija Knego, sopran, Filip Fak, klavir, Hrvatski glazbeni zavod, 8. svibnja 2015.

• Najnoviji koncert u ciklusu Molto cantabile upoznao nas je s Anamarijom Knego, solisticom Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, i s nepravedno zanemarenim opusom popijevki violinskog virtuoza Franje Krežme (1862-1881), čija je prerana smrt lišila hrvatsku glazbu ne samo instrumentalista svjetskog dometa nego, kao što smo mogli čuti, i iznimno nadarena skladatelja.
  
  Anamarija Knego podijelila je koncert na dva dijela. U prvome je izvela popijevke triju hrvatskih autora, u drugome operne arije i prizor. Teško je reći gdje se bolje snalazila jer se njezino pjevanje uvijek prilagođuje interpretiranom tekstu i glazbi. Vrlo dobro tehnički vlada glasom pa ga može obogatiti adekvatnom bojom i razviti u širokoj lepezi dinamičkih nijansi i prekrasnim pianima i pianissimima. Naravno da je to u najpunijoj mjeri došlo do izražaja u vrlo teškoj Verdijevoj ariji Aide na Nilu s visokim C, kamenom kušnje za svakog soprana, kojim je savršeno ovladala. Njezinom pjevačkom umijeću, glasovnoj ujednačenosti i opsegu – nema prigovora.
  
  Izbor pjesama hrvatskih autora bio je zanimljiv zbog svoje ugođajnosti i raznolikosti, od prilično jednostavnih, dopadljivih Ferde Wiesnera Livadića, preko složenijih Vatroslava Lisinskog, do pravog otkrića – vrlo kompleksnih i izvedbeno vrlo zahtjevnih Franje Krežme. Anamarija Knego ljupko je prikazala romantičan svijet Livadićevih popijevaka na stihove Ivana Kukuljevića Sakcinskog Udaljenoj ljubi i Antuna Mihanovića Požuda domovine i Kamena dieva podajući, posebno ovoj potonjoj, gotovo antologijskoj romanci, svježinu izvornosti.
  
  Pjesme Lisinskog pažljivo su odabrane jer je u njima zahvaćeno nekoliko skladateljevih zanimanja: neostvarene ljubavi u pjesmi na Kukuljevićeve stihove Tuga djevojke i pjesmi Tuga na stihove Petra Preradovića, domoljublja u pjesmi Dvije ptice na Preradovićeve stihove i odnosa prema prirodi u pjesmi An die Frühlingswinde na stihove njemačkog pjesnika Adolfa Bubea (1802-1873). Anamarija Knego uspjela je zahvatiti u profinjen svijet vokalne lirike iznimno nadarena skladatelja i na isti je način prenijeti u svoju vokalnu interpretaciju.
  
  Popijevke Lisinskog većim dijelom ulaze u vrh hrvatskog Lieda i, što je za svaku pohvalu, sve više postaju sastavnim dijelom recitala naših vokalnih umjetnika. No gdje je dosad bio Krežma, osim vrlo sporadične prisutnosti? Upravo je nevjerojatno da je taj instrumentalni virtuoz već sa četrnaest godina pokazao takvo zanimanje za stihove velikih njemačkih pjesnika Goethea i Heinea i da im je dao takvo glazbeno ruho kojega se ne bi postidjeli ni najveći majstori popijevke. Ne iznenađuje da je zanimanje za njih pokazao austrijski izdavač J. Gutmann i objavio ih u Beču u zbirci Dvanaest popijevaka za visoki glas uz glasovirsku pratnju (Zwölf Lieder für eine hohe Stimme mit Pianoforte – Begleitung von Franz Krežma, op. 3), a da je kod nas zanimanje za njih gotovo potpuno izostalo. Naravno, one su izvedbeno vrlo zahtjevne pa nije čudo da su zainteresirale riječku sopranisticu koja je tim zahtjevima mogla udovoljiti. Bile su to tri pjesme na stihove Heinricha Heinea Du bist wie eine Blume (Ti si poput cvijeta), An fernen Horizonte (Na dalekom obzoru) i Das Traumbild (Snoviđenje) i jedna na stihove rado uglazbljivana austrijskog pjesnika Nikolausa Lenaua (1802-1850) Stille Sicherheit (Tiha sigurnost). U svima četirima Anamarija Knego pokazala je posvemašnju vokalnu sigurnost i pjevačko umijeće na visokom nivou.
  
  U opernom dijelu programa Anamarija Knego predstavila nam je dvije arije Aide, prvu Ritorna vincitor iz prvoga čina opere s kojom se već dugo vremena bavi i već spomenutu, zahtjevniju, ariju na Nilu te Tatjanin prizor s pismom iz Evgenija Onjegina, u kojemu je početkom godine s mnogo uspjeha nastupala u Krakovu. Opet valja naglasiti njezino vrhunsko vladanje pjevačkim umijećem te želju za što uvjerljivijom interpretacijom. Možemo samo poželjeti da daljim nastupanjem razvije tu sposobnost, vjerujem, zasad zapretanu te da uz veliko pjevačko umijeće postigne i uzbudljivo predanje teksta i glazbe. Tehnička joj je podloga doista izvrsna, sada treba na njoj nadograđivati.
  
  Filip Fak bio je dobar suradnik pjevačice, ali bi bilo bolje da se nije prihvatio solističkog nastupa u Polonezi iz Evgenija Onjegina u virtuoznoj obradi Franza Liszta. Nije njome potpuno ovladao pa je njegova svirka bila prebučna i nedovoljno artikulirana. U cjelini, bio je to još jedan lijep koncert u ovom dragocjenom ciklusu koji valja brižno i sustavno njegovati.
  
  © Marija Barbieri, KLASIKA.hr, 25. svibnja 2015.

Piše: