Sjajni virtuozitet solistice

Zagrebačka filharmonija, koncert izvan pretplate, dir. Ivo Lipanović, solistica: Alena Baeva, violina, KD Vatroslav Lisinski, 15. svibnja 2015.

• 
  
  Još jedan koncert Zagrebačke filharmonije protekao je s najstandardnijim izborom programa, kako redoslijedom tako i izborom djela. Bila su tu djela općeg simfonijskog repertoara za koje se pretpostavlja da ih publika petkom navečer može slušati i po stoti put. Redoslijed je isto tako betoniran – nešto nalik uvertiri, koncert i ogledno djelo za simfonijski sastav. Angažiran je u najboljoj namjeri bio dirigent Ivo Lipanović, u nas ponajprije poznat po svom opernom repertoaru. Njegova utjecajna scenska gesta mogla se itekako osjetiti. Sviralo se angažirano i glasno kao u disko-klubu. Finese su ostale za neku drugu zgodu. Početak je iz sve snage poput potresa visokog stupnja zavrtjelo Kolo iz baletne suite Licitarsko srce Krešimira Baranovića. Uostalom, čemu se pored prirodne muzikalnosti baviti razradom i detaljima, ponovno čitati u suvremenom kontekstu, kada se efekt i veliki pljesak slušatelja može postići bukom velikog orkestralnog tijela. I članovi orkestra su si zaista dali oduška. Može Baranović, može Brahms, može Musorgski, odnosno Slike s izložbe u Ravelovoj orkestraciji, gdje svaki solist ima svoju šansu koju su redom nastojali i uspijevali maksimalno iskoristiti.
  
  Priprost stav i efektno glasna izvedba kao da je bio zadatak. Sa Slikama s izložbe Musorgskog u Ravelovoj obojenoj orkestraciji finih nijansi se ne može pogriješiti. Napokon uvijek se može učinkovito i relativno vjerno prepisati s nebrojenih snimki. Dobri solisti i slikice se redaju kao na pokretnoj traci. Ništa Ivo Lipanović ne komplicira i pušta glazbenicima da se iskažu po svom naumu. Čemu zamaranje detaljima, oblikovanjem tona i cjeline u uvijek novom i drukčijem kontekstu? Solisti su se iskazali i to je bilo dovoljno za obilazak Izložbe.
  
  Solistička zvijezda je bila violinistica Alena Baeva, plaho popraćena u Brahmsovu Koncertu u D-duru. Svaki violinist koji želi solističku karijeru mora se u njemu okušati. Nekome to uspije prije dvadesete, a nekome malo poslije. Kao i svi ruski violinisti, Alena Baeva u rukama ima prvoklasan instrument. Izvrsna je i nepogrešiva u svom zanatu i k tome zgodna. Ukratko, sve što se danas traži. Baeva je violinistica kao iz olimpijskog sporta sa zajamčenom zlatnom medaljom ili možda čak nekoliko njih. Prava moderna mlada žena s kakve modne naslovnice. Dobar posao. Međutim, malo kompleksnije i osobnije razumijevanje jednog od kapitalnih violinskih koncerata se i ne primjećuje. Note su na broju, ton nosiv i izvrstan te je prava sportska medalja u sviranju violine za nju osigurana. O čitanju Brahmsova jedinstvena Koncerta neki drugi put.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 18. svibnja 2015.

Piše: