Dojmljivo i dirljivo

Crveni i Bijeli ciklus Zagrebačke filharmonije: dir. Dmitrij Kitajenko, solistica: Yeol Eum Son, KD Vatroslav Lisinski, 16. i 17. listopada 2015.

• 
  
  Za svoj prvi nastup u ovoj sezoni sa Zagrebačkom filharmonijom, čiji je umjetnički savjetnik, maestro Kitajenko je odabrao iznimno zahtjevan i opširan program koji je predstavljen na dvije uzastopne večeri u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Na programu je bio 20. koncert za klavir i orkestar u d-molu, KV 466 Wolfganga Amadeusa Mozarta i 9. simfonija u D-duru Gustava Mahlera. Solistica je bila mlada južnokorejska pijanistica Yeol Eum Son, koju je zagrebačka publika prvi puta upoznala prošle sezone.
  
  Na početku prve večeri odano je priznanje maestru Dmitriju Kitajenku, jednom od najvećih dirigenata današnjice, koji je u kolovozu proslavio 75. rođendan, ovjenčan između ostalog Nagradom za životno djelo International Classical Music Award, a za dugogodišnju i plodnu suradnju sa Zagrebačkom filharmonijom gradonačelnik Milan Bandić darovao mu je Medalju grada Zagreba, dok mu je ravnatelj Zagrebačke filharmonije Mirko Boch uručio Zlatni medaljon s likom Lovre pl. Matačića kao najviše odlikovanje orkestra dirigentu. Zahvalivši, maestro je rekao da voli Zagreb i Zagrebačku filharmoniju, koja je izvrsna i s kojom rado surađuje. Ipak, šteta što je ta hvalevrijedna ceremonija izvedena nespretno i zbunjujuće.
  
  Pijanistica Yeol Eum Son, rodom iz Južne Koreje, privukla je pažnju međunarodne javnosti nastupivši kao solistica uz Filharmonijski orkestar New Yorka pod ravnanjem Lorina Maazela na povijesnoj turneji tog orkestra u Seoulu 2008. Uz mnogobrojne nastupe diljem svijeta i snimanje CD-ova, uživa stipendiju kulturne fondacije Kumho Asiana kao dobitnica nagrade Prvi glazbenik godine 2005. Trenutno studira na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hannoveru u Njemačkoj, gdje ujedno i živi. Na 14. međunarodnom natjecanju Čajkovski u Moskvi 2011. osvojila je dvije nagrade – za najbolju izvedbu naručenog djela Rodiona Ščedrina kao i Nagradu za najbolju izvedbu Mozartova klavirskog koncerta. U Zagrebu je izvela jedan od najljepših Mozartovih koncerata za klavir i orkestar. Umjetnica se predstavila u najboljem svjetlu. Uživali smo u njezinoj vrsnoj, suptilnoj ali i energičnoj interpretaciji lijepog Koncerta u d-molu s Beethovenovim kadencama uz pažljivu pratnju orkestra. Posve zasluženo ispraćena je dugim pljeskom i ovacijama.
  
  Veći dio programa ispunila je monumentalna 9. simfonija u D-duru Gustava Mahlera. Velik je to bio izazov te emotivni i fizički napor za orkestar, dirigenta i publiku. To je posljednja skladateljeva dovršena simfonija, praizvedena čak godinu dana poslije njegove smrti, a pisana pod utjecajem životnih nedaća koje su mu se događale posljednjih godina života (1860-1911). To je specifično djelo i po sadržaju, tmurnom ugođaju i obliku (neuobičajeni polagani okvirni stavci), ali i po duljini od gotovo dva sata. I bilo bi sasvim dovoljno da ispuni jednu večer, tim više jer je izvedba bila na visokoj razini zahvaljujući znanju, iskustvu i osjećaju sugestivnog dirigenta te angažmanu velikog orkestra u cjelini, s nizom vrsnih solista i vođa pojedinih dionica i njihovih zamjenika na čelu s koncertnim majstorom Martinom Draušnikom, od kojih su se mogli istaknuti u sjajnoj orkestraciji.
  
  Izvedba se duboko dojmila, tako da se pljesak na kraju oglasio zapravo prerano. Trebalo je nekoliko sekundi više tišine nakon iznimnog završnog stavka u kojem autor citira melodiju iz svojeg vokalnog ciklusa Pjesme o mrtvoj djeci, kao posvetu prerano preminuloj kćerki, toj potresnoj glazbi koja se polako gubi u pianissimu, u nekoliko dirljivih pretužnih taktova.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 19. listopada 2015.

Piše: