Pjesnikova ljubav

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Umberto Giordano, Andrea Chénier, dir. Ville Matvejeff, red. Nenad Glavan

  • Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Umberto Giordano, Andrea Chénier, dir. Ville Matvejeff, red. Nenad Glavan

    Andrea Chenier
    , operna drama Umberta Giordana prebogate glazbe i raskošnih solističkih interpretacija nakon 49 godina vratila se na scenu riječke nacionalne kazališne kuće. Danas daleke 1966. izvedena je pod dirigentskim vodstvom maestra Davorina Hauptfelda i u režiji Dinka Svobode, a 14. studenoga 2015. zaživjela je na sceni pod znalačkim vodstvom maestra Ville Matvejeffa i u režiji Nenada Glavana. Skladatelj Umberto Giordano (1867.-1948.) u svojim je uglavnom opernom opusu ostao vjeran verističkoj tradiciji. Autor je niz opernih djela među kojima su Fedora (praizvedena 1898), Madame Sans-Gêne (praizvedena 1915 u njujorškom Metropolitanu), La cena delle beffe (praizvedba 1924. u milanskoj Scali), a jedno od posljednjih djela koje je napisao bila je glazbena komedija Kralj (Il re, praizvecen 1929. u milanskoj Scali) koja očituje uspješna nastojanja za usavršavanjem orkestralne palete i harmonizacijskih sredstava.

    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Umberto Giordano, Andrea Chénier, dir. Ville Matvejeff, red. Nenad GlavanIpak, njegovo najpopularnije djelo upravo je opera Andrea Chénier, praizvedena 1896. godine u Scali u Milanu, za koju je libreto prema povijesnim događajima napisao Luigi Illica. U njemu opisuje razdoblje u kojemu je živio francuski pjesnik i pisac iz doba Francuske revolucije, André Chénier. Opera je to borbe karaktera njezinih likova razapetih između svojih zadatosti i slobodne volje, racionalnog  i pomaknutog, okolnosti i privida, ideala i zabluda, politike i ljubavi. Drama je to povišenih tonova i neobuzdanih strasti kobnog ljubavnog trokuta žirondinaca, jakobinaca i plemkinje u vremenu jednog od najslavnijih povijesnih događaja u svome licu i naličju, kaže redatelj opere Nenad Glavan. Giordanova opera puna je strastvene melodike i sjajne instrumentacije, pa svojom glazbom i tragičnim sadržajem i danas osvaja opernu publiku diljem svijeta.

    Tri debitantske uloge troje priznatih i poznatih solističkih imena, Kristine Kolar, Giorgia Suriana i Luisa Chape pokazale su svu snagu i ljepotu njihovih izvedbi i glasovnih dosega. Kristina Kolar kao Maddalena svoju je ulogu iznijela ekspresivno, osjećajno i beskrajno čisto, čvrstih visina i toplih dubina, pokazavši da je upravo sada u najintenzivnijem glasovnom i glumačkom razdoblju. Luis Chapa u naslovnoj ulozi  bio je raspjevan i precizan, iako je širina i zvonkost njegovog timbra pomalo nedostajala pri kraju opere.  Giorgio Surian kao Gerard  dočekao je ulogu svoje karijere u ovoj operi, jer mu baritonski fah daje čistoću, snagu glasa i melodiozni zapjev, uz sjajan glumački nastup.
    Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka: Umberto Giordano, Andrea Chénier, dir. Ville Matvejeff, red. Nenad Glavan
    Uz njih, manjim su se rolama vrlo lijepo predstavili i ostali solisti riječke Opere, Ivana Srbljan, Olga Kaminska, Mirella Katarinčić Toić, Siniša Štork, Voljen Grbac, Marko Fortunato, Dario Bercich, Slavko Sekulić, Sergej Kiselev, Saša Matovina i Bojan Fuštar kao i operni zbor kojemu uvijek u ovakvim operama nedostaje brojnost, no ne i lijepo oblikovan zvuk i ritmička preciznost kojom se riječki zbor odlikuje. Orkestar je suptilno i osjećajno vodio finski maestro Ville Matvejeff, dopuštajući da se solisti u punoj ljepoti svojih glasova  predstave u solističkim arijama. Scenografija, koju potpisuje redatelj Nenad Glavan imala je svoj zanimljiv vizualni identitet, ali se u priču o krvi, strasti, oholosti, politike i ljubavi, nikako nisu uklapali kostimi Manuele Paladin Šabanović kao ni  nesvrsishodno i nemaštovito napravljen dizajn svjetla Dalibora Fugošića koji nije odigrao onu bitnu komponentu cjelokupne slike.

    I sama režijska zamisao nije bila dovoljno precizna, pomalo statično pjevačka i nedovoljno izigrana. No, bogata glazbena partitura i izvrsni solisti izazivali su publiku na pljesak i odobravanje i na otvorenoj sceni, kao i na kraju same izvedbe koja je s dvije pauze trajala puna tri sata. Opera je to koja će svojom glazbenom ljepotom i sjajnim izvođačima još dugo privlačiti operne zaljubljenike.

    © Gloria Fabijanić Jelović, KLASIKA.hr, 26. studenoga 2015.

kritike

najavljujemo...