Interpretacija puna emocija

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Daniel Smith, solist: Aljoša Jurinić, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 10. prosinca 2015.

• 
  
  Ugledni australski dirigent međunarodne karijere bio je gost trećeg koncerta Majstorskog ciklusa HRT-a, održanog 10. prosinca u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskog radija. Na programu je bio Simfonijski andante Franje Dugana, 1. koncert za klavir i orkestar u e-molu, op. 11 Frédérica Chopina, 25. Simfonija u g-molu, KV 183 Wolfganga Amadeusa Mozarta i Rumunjski koncert Györgyja Ligetija. Zvijezda večeri bio je pijanist Aljoša Jurinić, koji je zbog ulaska u Finale ovogodišnjeg 17. međunarodnog pijanističkog natjecanja Fryderyk Chopin u Varšavi izazvao impozantnu pozornost javnosti, tako da je Velika dvorana KD Lisinski te večeri bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta, što se rijetko događa na koncertima Majstorskog ciklusa.
  
  Aljoša Jurinić svirao je isti koncert kao i na Chopinovom natjecanju. Bio je to Chopinov 1. klavirski koncert u e-molu u Varšavi uz Varšavsku filharmoniju, a sada uz Simfonijski orkestar HRT-a pod delikatnom i pažljivom pratnjom maestra Daniela Smitha. Aljoša Jurinić zaljubljen je u Chopinovu glazbu. To mu je omiljen skladatelj, kojem se posvećuje punim srcem i nadahnućem. Savršena tehnika omogućuje mu zrelu i logičnu interpretaciju punu emocija i prekrasnih detalja. Melodije su pijevne, dinamika bogata kontrastima, ritam uzbudljiv i mladenački zaigran. Uostalom, i Chopin (1810-1849) je bio vrlo mlad kada je taj koncert napisao i praizveo (1830). Senzacionalni nastup Aljoše Jurinića nagrađen je obiljem pljeska i ovacija mnogobrojne publike te je mladi umjetnik dodao još dvije kraće Chopinove skladbe – Nocturno u Des-duru, op. 27, br 2 i Etidu u f-molu, op. 25, br. 2.
  
  Na početku koncerta izveden je Simfonijski andante, rano djelo Franje Dugana, uglednog hrvatskog skladatelja, izvrsnog orguljaša i glazbenog teoretičara. Ta druga i posljednja njegova skladba za orkestar nastala je u vrijeme autorova studija kompozicije u Berlinu, a praizvedena je 1916. na Prvom simfonijskom koncertu mladih hrvatskih kompozitora (tzv. historijskom) uz još neka djela hrvatskih autora poput Koncerta za klavir i orkestar Dore Pejačević (prvoga u povijesti hrvatske glazbe), Simfonijskog scherza Krešimira Baranovića ili Karnevala Antuna Dobronića.
  
  Drugi dio koncerta započeo je 25. simfonijom u g-molu Wolfganga Amadeusa Mozarta, a nastavljen Rumunjskim koncertom Györgyja Ligetija (1923-2006), djelom nastalim u autorovim mladim danima (1951), prije njegove preokupacije avangardom, dok još nije odlučio pisati „radikalno disonantnu i kromatsku glazbu“. To je bila i najbolja orkestralna izvedba večeri. Dojmila se ne samo zbog kvalitete djela zanimljivo nadahnutog rumunjskim folklorom, nego i zbog efektne instrumentacije, posebice u posljednjem, četvrtom stavku, u kojem su se istaknuli mnogi solisti pojedinih orkestralnih dionica na čelu s izvrsnom koncertnom majstoricom Mirjam Pustički Kunjko, kojoj je vrsni i temperamentni maestro Daniel Smith, posve očekivano i s razlogom, galantno predao svoj buket cvijeća.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 16. prosinca 2015.

Piše: