U izraznom luku

CD: Autorski album Frano Parać, Cantus d.o.o., HDS-ZAMP: 2014.

• U svom komentaru objavljenom uz autorski dvostruki CD Frane Paraća objavljen u ediciji Suvremeni hrvatski skladatelji, koji su zajednički pripremili Cantus d.o.o. i Hrvatsko društvo skladatelja, ugledna muzikloginja Eva Sedak gađajući u sridu o glazbi Frane Paraća uz ostalo zapisuje „...izvire iz autorova nepogrešiva osjećaja za umjerenost i jednostavnost kojima gradi svoj izrazni luk“.
  
  Dva CD-a donose izbor iz svekolikog Paraćeva opusa snimljenog na raznim lokacijama u velikom razdoblju od godine 1982. sve do 2014. i uključujući sva područja njegova skladateljskog rada. Izgleda da ovaj puta nije riječ o skicama za portret kakve na autorskim CD-ima HDS priprema za svoje članove nego kompendiju snimljenih Paraćevih djela čiji pomni izbor stvara opipljiviju sliku. Prvi CD donosi amblematsku Simfoniju s početka devedesetih godina s tušem na početku i ustajnim ponavljajućim motivima koji se mijenjaju iznutra, te bombastičnim plesnim vrtlogom stavka Alla danza. Možda se njezini začeci u mikrokretanjima već slute u desetak godina starijoj Sarabandi za simfonijski orkestar. Na naziv Serenada za gudače iz 1991. godine u višestavačnoj skladbi živih i intenzivnih gesti pojaviše će uputiti njezina tipično mediteranska nježna i tiha Barcarola, a još dalje i starija čitka Muzika za gudače koja ostinatnom motorikom zaziva barok na dijalogu sa suvremenošću. Umjerenost i jednostavnost prigušene ekspresinosti kao temelj opusa donosi i Dona nobis pacem za zabor a cappella.
  
  Drugi CD počinje malim ciklusom pjesama Memorie / Memoires za glas i komorni ansambl nastalih na stihove skladateljeva oca Ive Paraća kao posveta i reminiscencija. Glazbenu sponu sa stihovima Frano Parać nalazi na izražajnoj razini podcrtanoj instrumentalnim sastavom stvarajući svojevrsni glazbeno-poetski intimizam. Muzika za gudačke i čembalo je postala repertoarna skladba Zagrebačkih solista kojima je i posvećena, a zabrinuti Kvartet za klarinet, violinu, violončelo i klavir dio je projekta ratnih kvarteta kojima su skladatelji odgovorili na agresiju 1991. godine izabravši nesvakidašnji sastav prema antologijskom logoraškom Kvartetu za kraj vremena Oliviera Messiaena. Karakteristična sažetost i nesvakidašnji njegovani smisao za mjeru ogleda se i u solističkim bravurama svojevrsnog dvostrukog koncerta za violinu, violu i gudače kao i Sonati za violinu i klavir. Sklonost vokalu na kraju pokazuje i Gloria za bariton, mješoviti zbor i orkestar koja sukladno trenutku počinje orffovskom silinom, a nastala je na kompletni liturgijski tekst uz 900. obljetnicu osnivanja Zagrebačke biskupije i prvog pisanog spomena Zagreba.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 30. prosinca 2015.

Piše: