Šarmiranje dosjetljivošću

CD jazz: Wagner Goes to Hollywood, Borna Šercars Jazziana Croatica, Croatia Records, 2015.

• Četvrti album hrvatskog, zagrebačkog jazz-sastava Jazziana Croatica koji je 2009. utemeljio i pokrenuo udaraljkaš Borna Šercar kako bi na svoj način pridonio očuvanju hrvatske glazbene baštine sa svim utjecajima koji pridonose bogatstvu glazbe ovoga podneblja, sastavljen je pretežno od skladbi inozemnih predstavnika ozbiljne glazbe, klasičara kao što su Giuseppe Verdi, Benjamin Britten i naslovni Richard Wagner. Mada naručen za 50. glazbenu tribinu Opatija 2013, rezultat se doima djelom spontanog nadahnuća ostvarenom poletno, lakom rukom, istinskom stvaralačko-izvedbenom radošću, a posrijedi je možda i najbolje dosadašnje izdanje kvarteta što ga čine bubnjar, udaraljkaš i glavni autor Šercar, pijanist Zvjezdan Ružić, kontrabasist Tihomir Hojsak i saksofonist Vojkan Jocić.

  Najbolje možda baš stoga što za predloške imaju uistinu velika djela kao što su Simple Symphony (Jednostavna simfonija), uvertira operi Tannhäuser, Siegfriedov posmrtni marš iz Sumraka bogova, Kas valkira iz Walküre, Zdravica iz Traviate, Zbor Židova iz Nabucca i Zbor Cigana iz Trubadura. I stoga, potom, što su se ekipno, u čujno finoj sinergiji i kompatibilnosti senzibiliteta, unutar postavljenih okvira umjeli opustiti i prepustiti vlastitom izrazu, ne dopustivši da ih pritisne namrijeto poštovanje prema predlošcima, a istodobno nisu od njih pobjegli niti ih preobrazili do neprepoznatljivosti. Ono najljepše i najmoćnije u njima čuje se i u interpretaciji ovog kvarteta, a njihovi maštoviti prinosi, kao i dakako sam glazbeni postav, donose svježu, novu, zanimljivu sliku. Kako zapisuje Šercar, klasičnim su djelima pristupili ne poštujući nužno aranžmansku formu, koristeći ih kao početnu ideju za razvijanje vlastitog zvukovnog spleta.

  U svojoj notici u knjižici albuma Branimir Pofuk kao briljantan primjer uspješna obogaćivanja, pri kojem nije zanemarena nijedna bitna pojedinost partiture, izdvaja desetominutnu reinterpretaciju Brittenove Simple Symphony (Jednostavna simfonije). Bez primisli da mu proturječimo, možemo spomenuti da bi se isto tako kao osobito dojmljive izvedbe u beziznimno prvorazrednoj ponudi mogle istaknuti žustro, dječački vragolasto, entuzijastički duhovito hvatanje ukoštac s Wagnerovim Kasom Valkira te Verdijevima Zdravicom iz Traviate i Zborom Židova iz Nabucca. Veličanstvene orkestralne izvedbe nemoguće je, dakako, nadmašiti, no Šercarova četvorka živahno i nestašno, no ne proizvoljno i nemušto, brza i kovitla, ljulja i valja, pleše i igra po svom nahođenju, šarmirajući kako dosjetljivošću i slobodom, bez pardona miješajući mnoge džezističke stilove i žanrove, tako i virtuoznošću i pronalaženjem prave mjere, ne dopuštajući otkliznuće u pompoznost, ali zadržavajući respekt prema onome što se ne može ne respektirati.

  Ne zaboravljajući prvu namjenu svoje glazbene misije, inozemnim je instrumentalnim klasicima dodano i nekoliko pjevanih djela iz pera domaćih autora, barem djelomično oslonjenih na regionalne folklorne zasade. U Durme, durme Emila Cosetta i Robinjici Blagoja Berse pjeva sopranistica Ana Lice, a u Ljuvenom sanku Josipa Hatzea i Lehkoj noći Vladimira Ruždjaka sopranistica Valentina Fijačko Kobić, čime cjelina dobiva i na raznolikosti i na ravnovjesju.

  Snimljen tijekom dva dana u srpnju 2015, u zagrebačkom studiju Morris, CD Wagner Goes to Hollywood resi krasan prirodan zvuk u Šercarovoj glazbenoj produkciji – snimanje, editing i mastering djelo su Filipa Vidovića, a dobrodošli su prinosi i izvrsne fotografije Damira Hoyke te duhovito i elegantno likovno oblikovanje Karla Kazinotija.

  © Janko Heidl, KLASIKA.hr, 5. veljače 2016.