Za prvi nastup pred zagrebačkom publikom, gosti iz Pariza – violinist Nemanja Radulović i ansambl Double sens, čiji je utemeljitelj i umjetnički voditelj – pripremili su kratak ali iznimno zanimljiv program, dopunivši ga s još četiri dodatka odsvirana kao odgovor na veliki pljesak publike. Iako mu je tek trideset godina, violinist Nemanja Radulović (rođen u Nišu) bilježi velike uspjehe kao solist i komorni glazbenik, a pobjednik je ili dobitnik visokih nagrada na violinističkim natjecanjima od prvih godina studija koji je kao trinaestogodišnjak započeo u Saarbrückenu te godinu dana kasnije u Beogradu i Parizu, gdje i danas živi i djeluje.
Želja za izvođenjem glazbe različitih stilova i razdoblja potaknula je Nemanju Radulovića na osnivanje 2008. godine dvaju ansambala. To su manji Le triller du diable i veći Double sens (čiju jezgru čine članovi manjeg ansambla) u kome su uz četrnaest gudača stalni članovi čembalistica Stéphanie Fontanarosa, pijanistica Laure Favre-Kahn (s kojom Nemanja Radulović nastupa i u duu) i udaraljkaš Zoran Čaušević. Ansambl Double sens okuplja glazbenike podjednake starosne dobi porijeklom iz bivše Jugoslavije i Francuske, a povezuju ih, kako piše u programskoj knjižici, „prijateljske i obiteljske veze, zajednički interesi, svestranost, uspješne karijere, mladost, predanost komornoj glazbi i svjež pristup izvedbama“.
Obilježja vrsnog sviranja potvrdila su se na ovom koncertu podijeljenom u dvije cjeline: prvi dio pripao je baroku, a drugi skladbama nadahnutim tradicijskom glazbom. Na samom početku publiku je u zanimljivi svijet sviranja barokne glazbe u iznimno brzim tempima sa svim dorečenim i izrađenim detaljima i kontrastnom dinamikom s povremenim prijelazima uveo Prvi koncert u a-molu za violinu, gudače i basso continuo, BWV 1041 Johanna Sebastiana Bacha. Iz ciklusa od četiri koncerta Antonija Vivaldija Četiri godišnja doba, op. 8 br. 1, 2, 3 i 4 odabrana su samo četiri stavka (prvi iz koncerta Proljeće, polagani iz koncerta Zima, treći iz koncerta Jesen i treći iz koncerta Ljeto) u kojima je svoju izvrsnost mogao pokazati kako solist na violini Nemanja Radulović, tako i cijeli ansambl slijedeći njegov tempo i slobodniju agogiku.
U drugom dijelu koncerta slijedio je niz kraćih skladbi – izvornih ili u obradi Yvana Cassara, u kojima je snažnu potporu dao klavir. To su Prvi mađarski ples u g-molu Johannesa Brahmsa, Kako me stara majka učila pjevati iz ciklusa Ciganske pjesme, op. 55 Antonina Dvořáka, zatim koračnica iz drugog čina opere Zaljubljen u tri naranče Sergeja Prokofjeva, Ruski ples iz baleta Labuđe jezero Petra Iljiča Čajkovskog i Romanca iz suite Obad, op. 87 Dmitrija Šostakoviča. Od Plesa sa sabljama iz četvrtoga čina baleta Gajane Arama Hačaturjana pridružio se solist na udaraljkama, a slijedila je tema iz filma Srđana Karanovića Petrijin venac skladatelja Zorana Simjanovića i na kraju Čardaš Vittorija Montija u kome se združila u kratkome tihom duu s violinom i čembalistica.
Koncert glazbenika iz Pariza doista je oduševio zagrebačku publiku, zahvaljujući prije svega izvrsnosti violinista i umjetničkoga voditelja ansambla Double sens Nemanje Radulovića koji je program odsvirao spontano, nadahnuto, poletno, tehnički savršeno izrađeno i dinamički iznijansirano – od jedva čujnih tonova violine i svih instrumenata u ansamblu do punog, plemenitog i neiznuđenog fortea. Imponirala je savršena intonacija Nemanje Radulovića, ali i svih vidljivo angažiranih glazbenika, na čemu se mogla graditi osmišljeno, tečno i muzikalno sviranje skladbi različitog ugođaja, melodijsko-ritamskih i harmonijskih odrednica. Dionica klavira djelovala je podređeno u odnosu na cjelinu gudačkoga korpusa, što nije bilo preprekom za isticanje izvrsnih vještina pijanistice u kraćim nastupima.
Dojam ugodne večeri i sadržajno provedenoga vremena dodatno je postignut zahvaljujući jednostavnosti i lakoći sviranja, a radost zajedničkoga sviranja pokazali su svi glazbenici, osobito solist i umjetnički voditelj Nemanja Radulović koji se spontano kretao pozornicom pokazujući svoju suverenost vladanja violinom u brzim, virtuoznim skladbama, kao i u onima pijevnih tema. Publika će sigurno još dugo pamtiti ovaj izvrsni koncert i izvrsne glazbenike sjedinjene u besprijekornoj izvedbi.
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 4. ožujka 2015.
