Velikani starog i novog kontinenta

Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije: dir. David Danzmayr, solistica: Ilijana Korać Teklić, sopran, KD Vatroslav Lisinski, 4. ožujka 2016.

  • Zagrebačka filharmonija, arhivska fotografija

    Budući šef-dirigent Zagrebačke filharmonije David Danzmayr, jedan od „najtalentiranijih i najuzbudljivijih“ dirigenata mlađe generacije stekao je nakon nekoliko uspješnih zajedničkih nastupa povjerenje Zagrebačke filharmonije koja ga je izabrala za šefa dirigenta od iduće sezone. To povjerenje i strast u interpretaciji odrazili su se i na ovom koncertu s rijetko izvođenim djelima dvojice glazbenih velikana starog i novog kontinenta Leonarda Bernsteina i Richarda Straussa. Ta su imena bila dovoljan mamac da se Velika dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog ovaj put ispuni gotovo do posljednjeg mjesta.

    U prvom dijelu koncerta izvedene su skladbe Leonarda Bernsteina (1918-1990) Iako je taj istaknuti pijanist, skladatelj i dirigent napisao raznovrsne skladbe, najveću je popularnost stekao svojim mjuziklima protkanim američkim jazzom, od kojih se ističu Priča sa zapadne strane i Candide. Devet plesova iz Priče sa zapadne strane Bernstein je kasnije izdvojio i spojio u zasebnoj skladbi Simfonijski plesovi. Oni se izvode ulančano, a nose naslove Prolog, Somewhere, Scherzo, Mambo, Cha-Cha, Prizor susreta, „Cool“ fuga, Rumble i Finale. Unatoč korektnoj izvedbi, ipak je ponešto nedostajalo tipičnog američkog zabavnog brija, a mjestimice su forte dijelovi bili prebučni. Ljepše su zvučali lirski dijelovi partiture poput evergrina Somewhere.
    David Danzmayr i Zagrebačka filharmonija, arhivska fotografija
    Druga točka u prvome dijelu bila je virtuozna i vrckava Arija Kunigunde Blistaj i budi bezbrižna iz Bernsteinove operete Candide, nadahnute Voltairovim filozofskim romanom. Bio je to pravi izazov u koji se hrabro upustila mlada sopranistica Ilijana Korać Teklić (Mostar, 1988), diplomirana flautistica (doc. Renata Penezić) i diplomirana pjevačica (doc. Giorgio Surian) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Umjetnica je odlično školovana pjevačica, iznimno scenski izražajna, ali pjevački – unatoč tehnički lijepo i muzikalno oblikovanim dijelovima – u najzahtjevnijim trenucima nedostajalo je lakoće i kontrole glasa.

    Drugi dio koncerta predstavio je simfonijsku pjesmu Tako je govorio Zaratustra Richarda Straussa. Iz istoimenog Nietzscheovog filozofskog djela Strauss je preuzeo kao motivaciju devet naslova sastavivši vlastiti putokaz. Prvi dio: izlazak sunca. Čovjek osjeća božju moć. Andante religioso. No čovjek još uvijek čezne. Baca se u svoje strasti (drugi dio) te ne nalazi mir. Onda se okreće znanosti i pokušava uzalud riješiti probleme (treći dio). Zvuk ugodnih plesnih melodija ga okružuje i on postaje pojedinac. Njegova duša diže se prema nebu dok ostavlja svijet daleko dolje u tami.
    Ilijana Korać Teklić, arhivska fotografija, foto: Domagoj Kunić, hrt.hr
    Poznata početna tema izlaska sunca (trublje i timpani) poslužila je savršeno i za početak znamenitog Kubrickovog filma 2001: Odiseja u svemiru iz 1968, ali i u drugim prigodama. Upečatljiv je to trenutak partiture, koji se na izvjestan način u fragmentima nazire i na kraju djela, smirenim i nježnim akordima, kojima se djelo impresivno zaokružuje. To briljantno orkestrirano djelo za veliki ansambl bilo je vrhunac večeri zahvaljujući znalačkom i angažiranom vodstvu maestra Danzmayera, koji je duboko i u velikom luku uronio u tu grandioznu partituru. Orkestar je u cjelini zvučao plemenito, točno i kompaktno, s nizom istaknutih sola u provedbi svih vođa dionica, naročito gudača, poput koncert-majstora Martina Draušnika, violinistice Ane Paule Poklepović, violista Dragana Rucnera, violončelista Jasena Chelfija, kontrabasista Nikše Bobetka, ali i mnogih drugih. Maestro ih je na kraju sve posebno podigao na aplauz i ovacije zadovoljne publike.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 8. ožujka 2016.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike