Sjajni gosti

Crveni ciklus Zagrebačke filharmonije: dir. Uroš Lajovic, solist: Ruben Dalibaltayan, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 15. travnja 2016.

• 
  
  U svom Crvenom ciklusu Zagrebačka filharmonija je 15. travnja ugostila uglednog slovenskog dirigenta Uroša Lajovica i armenskog pijanista Rubena Dalibaltayana. Uz standardna i popularna repertoarna djela – simfonijsku pjesmu Vragolije Tilla Eulenspegela Richarda Straussa i 9. simfoniju „Veliku“ Franza Schuberta, izvedeno je još jedno Straussovo, barem u našoj sredini, rijetko izvođeno djelo – Burleska u d-molu za klavir i orkestar. Maestro Lajovic, bogate međunarodne karijere, ostavio je traga i u našoj sredini. Bio je šef-dirigent Simfonijskog orkestra RTV Zagreb i stalni gostujući dirigent Zagrebačke filharmonije, a kao cijenjeni pedagog sa statusom profesora emeritusa podučavao je i na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Pa ipak, njegova gostovanja u našoj sredini u posljednje vrijeme su se prorijedila iako bismo ga voljeli češće vidjeti i doživjeti na čelu naših orkestara.
  
  Potvrdilo se to i na ovom posljednjem vrlo uspješnom koncertu, koji je počeo simfonijskom pjesmom Vragolije Tilla Eulenspiegela čiji je sam početak s dvije oprečne teme u izvrsnoj provedbi gudača na čelu s koncertnim majstorom Martinom Draušnikom, a potom i sjajnim kornistom Viktorom Kirčenkovim, dao naslutiti sjajnu izvedbu tog orkestralnog remek-djela. Briljantna orkestracija dočarava zaigrani svijet ludorija legendarnog lika iz davnih sjevernonjemačkih priča. Till je navodno utjelovljenje samoga Vraga, poznat po neukusnim šalama i podvalama. Borio se protiv licemjerja vladajućih, bio slobodna duha, uvijek spreman na šalu i dobronamjernu podvalu. Na kraju ga nevolje koje je uzrokovao dovedu do vješala, no čak su i ona prilika za veselje i smijeh. Svi su solisti i pojedine instrumentalne skupine u tom maštovitom glazbenom portretu funkcionirali besprijekorno, maksimalno angažirano i uzbudljivo pod znalačkim, temperamentnim i tečnim vodstvom maestra Lajovica.
  
  U sličnom skercoznom stilu slijedila je virtuozna Burleska u d-molu za klavir i orkestar. Solist je bio Ruben Dalibaltayan, ugledni armenski pijanist, komorni glazbenik i uspješni pedagog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Iako prvi put suočen s tom zahtjevnom partiturom, s lakoćom je izveo zaigrane virtuozne pasaže, a nadasve suptilno i profinjenim tonom interpretirao lirske dijelove i upečatljive kadence. Orkestar koji počinje originalnom ritmičnom temom na timpanima u odličnoj provedbi Tomislava Kovačića, diskretno je dopustio solistu da dođe do punog izražaja, istupivši snažnije tek u samostalnim poveznicama. Taj svojevrsni klavirski koncert u jednom stavku Strauss je napisao 1885. u 21. godini života, no unatoč mladosti i njegovoj tadašnjoj opčinjenosti Brahmsom, djelo pokazuje neosporni talent i originalnost u izričaju, iako će zrelost u skladanju doći kasnije. Odlična izvedba ispraćena je ovacijama, a solist Ruben Dalibaltayan zahvalio se lijepim dodatkom – dojmljivom izvedbom Glazbene kutijice Anatolija Ljadova.
  
  Na kraju koncerta čuli smo posljednju, Devetu simfoniju u C-duru „Veliku“ Franza Schuberta. Djelo je nastalo svega nekoliko mjeseci prije skladateljeve prerane smrti 1828, u 31. godini života. Začudo, ono zrači vedrinom i optimizmom s rijetkim sjetnim trenucima. To je jedna od najljepših romantičnih simfonija i svakako kruna Schubertova simfonijskog opusa. Za razliku od Straussova Tilla Eulenspiegela koji pršti od energije, duhovitosti i ludosti, Schubertova Velika je klasično koncipirana, a tako je i interpretirana: stilski primjereno, precizno, pregledno i tečno, s romantičnom ekspresivnošću, finom dinamikom i pažljivim gradacijama. Pod znalačkim i elegantnim vodstvom iskusnog maestra Lajovica orkestar je ostvario odličnu izvedbu s naročito izražajnim, ujednačenim i punokrvnim gudačima, ali i mnogobrojnim vođama pojedinih dionica, pozvanih na kraju na poklon uz ovacije zadovoljne publike.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA,hr, 17. travnja 2016.

Piše: