Nepravedno zapostavljeni autor

Ciklus Lisinski subotom: Josip Štolcer Slavenski – Chaos i Religiofonija, Simfonijski orkestar i Zbor Muzičke akademije, dir. Mladen Tarbuk, solisti: Margareta Matišić, alt, David Šeb, bariton, Tomislav Tukša, tenor, Teo Visintin, bas, Tea Kulaš, orgulje, recitatori: Lucia Stefania Glavich Mandarić, Filip Sertić, KD Vatroslav Lisinski, 9. travnja 2016.

• 
  
  Josip Štolcer Slavenski (Čakovec, 1896. – Beograd, 1955.) osebujna je umjetnička osobnost u hrvatskoj glazbenoj kulturi, kojoj se nažalost ne poklanja dovoljno pozornosti, iako je njegov opus nove zvukovnosti drukčiji i često dojmljiviji od opusa njegovih suvremenika. Slavenski je bio poznatiji izvan domovine, gdje je studirao i postizao uspjehe, negoli kod kuće. Postoji doduše Memorijal Josip Štolcer Slavenski u njegovom rodnom Čakovcu, u sklopu kojeg se sustavno od 1974, u svibnju kada je rođen, svake godine nagrada koja nosi njegovo ime dodjeljuje istaknutim hrvatskim skladateljima, te se na nekoliko koncerata izvode uz ostalo i njegova djela, a dr. Eva Sedak posvetila mu je opsežnu monografiju. Ipak na koncertnom podiju, osim u Čakovcu, on je nepravedno zapostavljen, što je pokazao i ovaj projekt ostvaren u suradnji Muzičke akademije u Zagrebu s Akademijama dramske i likovne umjetnosti te Studijem dizajna na Arhitektonskom fakultetu.
  
  U sklopu projekta bio je organiziran ciklus od osam predavanja koje su na Muzičkoj akademiji održali Hrvoje Jurić s Filozofskog fakulteta, književnica Jasminka Domaš iz Židovske vjerske zajednice Bet Israel, Mihajlo Pažanin iz Budističkog društva Shechen, jerođakon Jerotej Petrović iz Srpske pravoslavne crkve, Katarina Koprek s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Aziz Alili iz Islamske zajednice u Hrvatskoj te studentice muzikologije Tea Kulaš i Danijela Perković (završno predavanje Josip Štolcer Slavenski, skladatelj na marginama). Kruna tog hvalevrijednog projekta bio je koncert s dva kapitalna Štolcerova djela Chaos i Religiofonija u izvedbi solista, Zbora i Simfonijskog orkestra Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka, održan u ciklusu Lisinski subotom.
  
  Na početku je predstavljen Chaos za veliki orkestar i orgulje za kojima je bila studentica muzikologije i orgulja Tea Kulaš. Djelo je nastalo 1932. s osloncem na zvuk, njegovo bujanje i gradaciju, u kojem kaotičnost tijekom skladbe neprestano jača, trijumfirajući u završnom akordu. Nakon toga izvedena je Religiofonija, grandiozno djelo od sedam stavaka nastalo dvije godine kasnije (1934), čiji je problematičan naslov za vrijeme Jugoslavije bio promijenjen u Simfonija Orijenta. Naslovi nepovezanih stavaka kojima se nastoji prikazati svojevrsni mozaik svjetskih religija uz citiranje molitvenih napjeva i motiva tipičnih za pojedinu religiju, sugeriraju sadržaj: Pogani (Musica ritmika), Židovi (Musica coloristica), Budisti (Musica architectonica), Kršćani (Musica melodica), Muslimani (Musica articulata), Muzika (Musica dinamica) i Rad (Musica harmonica). Zanimljiv je citat Slavenskog koji je o svojoj Religiofoniji napisao: „Bez obzira na ono što bi se o njoj moglo reći – ja znam da je ona jedno monumentalno djelo. A svi mi, bez obzira na dnevni kurs, na muzičku politiku, znamo vrlo dobro između sebe ko šta vredi. Zar ne? “ (Josip Štolcer Slavenski je posljednje desetljeće života proveo u Beogradu, gdje je i sahranjen.)
  
  Kako su u projektu sudjelovali i studenti drugih fakulteta Sveučilišta, tako su ispred svakog stavka odgovarajuće stihove čitali Lucia Stefania Glavich Mandarić i Filip Sertić, dok su se na platnu postavljenom preko orgulja tijekom čitave večeri projicirale animacije. Ipak, najbolje od svega bila je odlična glazbena izvedba – angažirana, precizna i tonski profinjena, u kojoj su pod ravnanjem iskusnog znalca Mladena Tarbuka sudjelovali Simfonijski orkestar Muzičke akademije na čelu s koncertnim majstorom Martinom Krpanom i Mješoviti zbor voditeljice Jasenke Ostojić, te solisti, Tea Kulaš, orgulje, Margareta Matišić, sopran, David Šeb, bariton, Tomislav Tukša, tenor i Teo Visintin, bas.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27. travnja 2016.

Piše: