Glazbene poslastice u vrhunskim izvedbama

41. osorske glazbene večeri (OGV), od 17. srpnja do 21. kolovoza 2016., koncerti 26., 28., 30. srpnja, mini festival Monika Leskovar & Friends

• 
  
  Nakon prošlogodišnjeg velikog uspjeha mini festivala na kojemu je nastupila ugledna hrvatska violončelistica Monika Leskovar sa svojim prijateljima u okviru jubilarnih 40. osorskih glazbenih večeri, i ovog su ljeta u Osoru bili Monika Leskovar & prijatelji te 26., 28. i 30. srpnja održali koncerte čiji će se odjeci nedvojbeno još dugo pamtiti.

  Virtuozi i sjajni glazbenici Giovanni Guzzo i Susanna Yoko Henkel, violine, Aleksandar Milošev i Danuscha Waskiewicz, viole, Monika Leskovar i Giovanni Sollima, violončela i pijanist Giuseppe Andaloro tri su večeri u osorsku katedralu privlačili veliki broj slušatelja, a burni je pljesak nakon svake izvedbe bio najbolja potvrda općeg oduševljenja. A pljeskalo se i između stavaka pojedinog djela,  što samo potvrđuje već poznatu činjenicu da koncerte u Osoru posjećuju gosti, domaći i strani turisti, inače manje vični posjećivanju koncerata klasične glazbe u mjestima i gradovima u kojima žive. Opsežnost programa, odličnost interpretacija, zanimljivost djela na programima i novost praizvedene skladbe Davorina Kempfa na trećem koncertu, upisuju ovaj mini festival velikim slovima u anale ovogodišnjih 41. osorskih glazbenih večeri.

  Primjerice, stilska perfekcija izvedbi iskazana u interpretacijama Haydnovog šarmantnog i nadasve temperamentnog Trija za violinu, violončelo i klavir u G-duru, Hob. XV:25, Ciganskog, Schubertovog opsežnog i krajnje kompleksnog Trija za violinu, violončelo i klavir u Es-duru, op. 100, D 929, kao i verzije za gudački kvartet velebne Beethovenove Sonate za violinu i klavir u A-duru, op. 47, br. 9, Kreutzerove, bila je iskaz izuzetne duhovitosti i darovitosti glazbenika, svakog pojedinačno, ali i njihove uigranosti u zajedničkom muziciranju iako je riječ o interpretima koji zapravo ne djeluju kontinuirano u istim ansamblima. To da su do mjere bliski u senzibilitetima i u vrlo spontanom i muzikalnom poimanju glazbe, najveća je kvaliteta odabira Monike Leskovar da pozove upravo te od svojih brojnih bjelosvjetskih glazbenika-prijatelja, jer ih sve očito i kao umjetnike dobro poznaje.

  

  Nadalje, jedan od vrhunaca bila je i izvedba Gudačkog kvinteta u C-duru op. 30, br.6, G.324, s nazivom Noćna glazba madridskih ulica Luigija Boccherinija, glazbe čije su koordinate vrhunska inspiracija, talijanska pjevnost i odlična oblikovanost kontrastnih stavaka. Uopće, sva izvedena djela - Ravelova Sonata za violinu i violončelo, skladne Sollimine obradbe Motovunjaninovih frottola  Il focho in chui sempre ardo, De chi potrà più mai i Vale iniqua, kojima su glazbenici na prvom koncertu udovoljili zahtjevu za uključenost glazbe hrvatskog podrijetla, kao i na drugom koncertu ingeniozna obradba stavka Come again Johna Dowlanda za violončelo i klavir (opet vrhunski Sollima, violončelist i skladatelj), Treći gudački kvartet Josipa Štolcera Slavenskog, daljnje uključivanje u afirmaciju hrvatske glazbe i izvedba ostvarenja autora kojemu je festival ove godine bio posvećen, te Kvintet za dvije violine, violu, violončelo i klavir u A-duru, op. 81 Antonina Dvořaka i Gudački sekstet u D-duru, op. 70, Uspomena na Firencu P. I. Čajkovskog, kojim je mini festival zaključen - bili su istinski zvjezdani trenuci triju koncertnih večeri na kojima smo slušali bravurozne i tehnički sigurne glazbenike. A bilo je očito da su i oni sami uživali na svakom koncertu i druženju u sunčanom Osoru, što su i iskazivali svojom zahvalnošću Moniki Leskovar koja ih je i ovoga ljeta okupila na zajedničkom zadatku.

  

  Na poziv OGV-a skladatelj Davorin Kempf napisao je novo djelo Klavirski trio, pa su praizvedbu uvježbali Giovanni Guzzo, Giovanni Sollima i Giuseppe Andaloro i predstavili javnosti na trećem koncertu mini festivala. Skladatelj, osobno nazočan, s velikim je oduševljenjem pljeskao nakon izvedbe, očito zadovoljan bravurom i angažmanom glazbenika, a i iz publike se prolomio glasan i dugotrajan pljesak. Doista, čuli smo novi trio za violinu, violončelo i klavir koji će vjerujem biti tražen i od drugih klavirskih trija kao novo djelo i suvremena glazba, a opet izrazito komunikativna, zanimljiva, razigrana, razdragana i optimistična, a opet tehnički na visokoj razini sloga i skladateljske inspiracije i virtuozne zahtjevnosti.

  Stavci Fantasia, Intermezzo i Danza slijed su ugođajno suprotstavljen ali i logičan, uz pretpostavku da autor u određenom i odabranom vremenu nastoji evocirati suprotna raspoloženja - od meditativnog do plesnog, a da pri tome ne iznevjeri niti potrebu za pijevnom melodijom niti za složenim harmonijskim progresijama koje će svjedočiti vrijeme nastanka, te  osobito u trećem stavku plesne ritmove koji će nas tek usputno podsjetiti na neke folklorne uspomene. Riječju, novo djelo skladatelja kojega resi profesionalnost i dar za trajno svjedočenje vrijedne glazbe kojom Davorin Kempf obogaćuje repertoar komornih naslova suvremene hrvatske glazbe, tako kontinuirano poticane upravo od uprave Osorskih glazbenih večeri.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 20. rujna 2016.

Piše: