Elegancija i odmjerenost
67. Dubrovačke ljetne igre, 10. srpnja – 25. kolovoza 2016.: ciklus U susret budućnosti (1) – Andrew Tyson, klavir, Atrij Kneževa Dvora, 14 kolovoza 2016.; Aljoša Jurinić, klavir, Atrij Kneževa dvora, 16. kolovoza 2016.
-
Dubrovačke ljetne igre su u sklopu svog glazbenog programa oformile novi ciklus koncerata Key to the Future (doslovni prijevod: Ključ za budućnost), što je na hrvatski prevedeno U susret budućnosti. U tom su ciklusu, koji je osmislio mladi pijanist Andrew Tyson, a kreativna voditeljica projekta je Yana Tiefbenkel, predstavljeni mladi laureati prestižnih međunarodnih glazbenih natjecanja, a svi su koncerti održani u atriju Kneževa dvora. Za podsjetiti je da su i u nekim ranijim festivalskim sezonama postojali slični programi koji su, istina, bili izvan redovitog programa i obično u ponoć, najčešće u palači Sponza, dok je sad, očito zbog nedostatka sredstava, odlučeno da mladi glazbenici, koji zahtijevaju i manje honorare, budu uključeni u redoviti program Igara.
Ciklus je započeo nastupom mladog američkog pijanista Andrewa Tysona, 14. kolovoza 2016. Festivalska publika dobro pamti koncert tog laureata više uglednih pijanističkih natjecanja na prošlogodišnjim Dubrovačkim igrama, a za ovaj nastup umjetnik je odabrao djela skladatelja u rasponu od prijelaza baroka u klasiku do početka 20. stoljeća. Tri sonate Domenica Scarlattija u d-molu, K. 9, L. 413 (Pastoralna), u A-duru, K. 322, L. 483 i u D-duru, K. 96, L. 465 (La caccia) Tyson je donio tehnički besprijekorno i stilski usklađeno, kad je potrebno prhko i spokojno, a kad je bilo potrebno s blistavim trilerima ili čak uzavrelo. Uslijedile su Tri mazurke, op. 59 Frédérica Chopina. Prvoj, Moderato u a-molu, pijanist je podario dominantni modalni prizvuk, drugoj, Allegretto u As-duru, iluziju tonske poeme, dok je trećoj, Vivace u fis-molu, udahnuo osjećajnost u melodijskim linijama, nijansiranje i odvažnost. Prvi dio koncerta zaključila je Sonata br. 3 u fis-molu, op. 23, Aleksandra Nikolajeviča Skrjabina, kojoj je Tyson udahnuo dušu.
Drugi dio koncerta u, moglo bi se reći španjolskom stilu, otvorilo je djelo Iberia (prva knjiga) Isaaca Albéniza, u kojoj je Tyson izrazio kompleksnost skladateljevog glazbenog jezika u obliku harmonija, tekstura i tehnike sviranja i iz kojih je staloženo i otmjeno proizašao niz pravih tonskih poema. Na kraju smo čuli Španjolsku rapsodiju (Rhapsodie espagnole, S. 254) Franza Liszta, koja je u interpretaciji Andrewa Tysona dobila profinjenu dozu elegancije i odmjerenosti. Andrew Tyson je u recitalu na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama osvojio simpatije festivalske publike i za vjerovati je da je pred njim velika i duga svjetska karijera.Sljedeći koncert ciklusa mladih nada bio je onaj 16. kolovoza 2016. hrvatskog pijanista Aljoše Jurinića. Jurinić je svoje najveće uspjehe ostvario 2012. pobjedom na 16. međunarodnom natjecanjui pijanista i pjevača Robert Schumann u rodnom gradu velikog skladatelja, Zwickauu; 2015. bio je finalist 17. međunarodnog pijanističkog natjecanja Fryderyk Chopin u Varšavi, a laureat je i pijanističkog izdanja Natjecanja kraljice Elizabete (Koningin Elisabeth Concours) u Bruxellesu ove godine. S nestrpljenjem se iščekivao prvi nastup tog mladog glazbenika na Dubrovačkim ljetnim igrama, a program je sadržavao djela Claudea Debussyja, Roberta Schumanna i Frédérica Chopina. Prvu skladbu večeri, Rêverie Claudea Debussuya, Aljoša Jurinić donio je uz genuino korištenje impresionističkog glazbenog vokabulara, s nježnim ponavljanjem osnovne teme, koja vremenom raste i harmonijski postaje sve blistavijom. Sonata br. 1 u fis-molu, op. 11 (Velika), djelo koje je Robert Schumann posvetio supruzi Clari Schumann, Aljoša Jurinić odsvirao je virtuozno, ističući sve dinamičke nijanse i za jednog mladog umjetnika vrlo zrelo.
U drugom dijelu koncerta našla su se Chopinova djela koja očito leže Aljoši Juriniću. Balada br. 4 u f-molu, op. 52 donesena je u duhu romantičarske estetike, naglašavajući izmjene jednostavne višeglasne fraze s pasažama kompleksno-polifonijske tematske razrade, dok je Sonata br. 3 u h-molu, op. 58 pod prstima Aljoše Jurinića zazvučala ushićeno, uz vedro nokturnovsko raspoloženje u trećem stavku (Largo) i uz fino estetsko nijansiranje melodija. Zadnji taktovi kode koja trijumfalno zaokružuje grandioznu cjelinu miješali su se s pljeskom oduševljenje publike, pa je mladi pijanist izveo dva glazbena dodatka. Vjerujemo da će i sam Aljoša Jurinić ovu priliku nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama pamtiti kao jednu od vrijednih priloga svojoj velikoj međunarodnoj karijeri.© Ileana Grazio, KLASIKA.hr, 30. rujna 2016.
Piše:

Grazio