Igra kontrabasa

63. koncertna sezona Zagrebačkih solista – Zagrebački solisti u Muzeju za umjetnost i obrt: Mario Ivelja & Friends, solisti: David Gazarov, klavir, Artur Ivelja, flauta, Borna Šercar, bubnjevi, L’Elephant Quartet, Muzej za umjetnost i obrt, 5. listopada 2016.

• 
  
  Zagrebački solisti su svoj redoviti ciklus iz Hrvatskog glazbenog zavoda u novoj sezoni nadopunili i s tri koncerta u Muzeju za umjetnost i obrt. Naslov prvoga je bio Mario Ivelja & Friends. Slijedi i jedan koncert u studenom i jedan u svibnju, a i njihovi koncerti na dar u suradnji s Cantus ansamblom, Muzičkom akademijom te gostovanje Komornog orkestra Slovenske filharmonije. Prvi u nizu dodatnih koncerata u Muzeju za umjetnost i obrt, Mario Ivelja & Friends, namjerno ili nenamjerno, dosjetljivo, no ipak neodoljivo podsjeća na svojedobni dubrovački jetsetterski festival Julian Rachlin & Friends u atriju Kneževa dvora.
  
  Temperamentnog kontrabasista Maria Ivelju publika vrlo dobro poznaje kao dugogodišnjeg člana ansambla Zagrebačkih solista kao i s nastupa u sastavu drugih komornih ansambala ili pak kao nezamjenjiva solista u nevelikoj koncertnoj litareaturi za kontrabas. Tako je Ivelja primjerice praizveo koncerte za kontrabas i orkestar Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara i Dubravka Palanovića. Na cjelovečenjem koncertu s prijateljima na programu su bila djela Dittersdorfa, Rossinija, a potom i obrada Piazzolina Libertanga za četiri kontrabasa i posebno posvećena skladba Prof. Mario's Joke Davida Gazariana.
  
  U pet skladbi su se iskazali i mnogobrojni Iveljini prijatelji. Najbrojniji su dakako Zagrebački solisti kao matični ansambl, potom violist Marko Otmačić, Borna Šercar na bubnjevima i obiteljski, sposobni mladi flautist Artur Ivelja u obradi Rossinijeva Duetta za flautu i kontrabas neodoljive pjevačke manire koja uključuje i tipični sitni koloraturni vez – za oba suprotstavljena glazbala. Mogućnost brundave pijevnosti velikog basovskog gudačkog glazbala također je stigla u Rossinijevoj Trećoj sonati za gudače u C-duru velikog sola uz sudjelovanje Frana Petrača. Iveljina prijateljska večer je započela ljupkim i staloženim klasičnim slogom Sinfonie concertante u C-duru Carla Dittersa von Dittersdorfa za violu Marka Otmačića, kontrabas Marija Ivelje i gudače.
  
  Pravi zamah i svojevrsna vragolasta zabava na opće oduševljenje stigla je s već neizbježnim Piazzolom i njegovim Libertangom koji je među brojnim reciklažama doživio i svoju originalnu obradu za četiri kontrabasa, za L'elephant Quartet u sastavu Mario Ivelja, kontrabass, Nikša Bobetko contrabasso, Fran Petrač, double basc Antal-Tonči Papp, contrebass. A da igri ne bude kraja članovi Slonovskog XXXL kvarteta ukrasili su i svoja imena. Redom: Or'Mario (možda skraćeno od doktor ili možda od zlata), Nikša Bob s nastavkom etko u zagradama, Fran Petrač je u zagradama dobio nastavak cek za Francek, te Antal Papp postao Antal-Tonči, a oni sviraju kontrabass, contrabasso, doublebass, contrabasse. Na kraju je veselila isto tako vedra džezistička skladbica Prof. Mario's Joke Davida Gazariana. Zaigrano, večer Maria Ivelje u rasponu od klasičnog sloga do inačice jazza za svestrane kontrabasiste, njihove prijatelje i učenike svirače, rodbinu, znalce i znance zasluženo je, otkrivši mnoga lica instrumenta, nagađena srdačnim pljeskom.
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 10. listopada 2016.

Piše: