Glazbena snatrenja

CD klasika: Minijature za violinu i glasovir, Anđelko Krpan, violina, Nada Majnarić, klavir, Croatia Records, 2016.

• Minijature za violinu i glasovir treći je zajednički nosač zvuka violinista Anđelka Krpana i pijanistice Nade Majnarić, uglednog dua glazbenika, koji zajedno muziciraju još iz vremena studija na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Beču 1990-ih godina, četrnaest minijatura u kojima su skladatelji Dora Pejačević, Boris Papandopulo, Božidar Kunc, Ivana Lang, Zvonimir Bradić, Anđelko Klobučar, Nenad Firšt i Miljenko Prohaska ostavili svjedočanstva svojih intimnih glazbenih promišljanja i zapise glazbe koja je nastajala kao „suptilan odraz trenutnog nadahnuća, ali istodobno vjeran pokazatelj izričaja, stila i glazbenih obzora svojih autora“, kako je zapisala muzikologinja Gordana Krpan u uvodnom tekstu CD-u priložene programske knjižice.
  
  Životopis violinista Anđelka Krpana (Zagreb, 1967) otkriva iznimno uspješnu uzlaznu putanju glazbenika koji se svojim glazbalom bavi još od pete godine života. Osnovnu i srednju Glazbenu školu Blagoja Berse u Zagrebu završio je u razredu Ivana Prpića (osnovna) i Kristijana Petrovića (srednja). Studij violine diplomirao je 1989. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Kristijana Petrovića te je iste godine upisao studij na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti u Beču u razredu Dore Schwarzberg. Violinu je diplomirao U Beču 1993, a 1996. godine magistrirao, stekavši naslov Magister artium. Tijekom školovanja osvojio je deset prvih nagrada na republičkim i saveznim natjecanjima đaka i studenata (I-V kategorija). Godine 1986. osvojio je prvu republičku i saveznu nagradu u kategoriji klavirskih trija, a godine 1988. drugu nagradu na Jugoslavenskom natjecanju mladih muzičkih umjetnika u Zagrebu, kao član gudačkog kvarteta Muzičke omladine. Godine 1988. također je osvojio prvu nagradu na međunarodnom violinističkom natjecanju Alpe-Adria u Goriziji (Italija) u najvišoj kategoriji (kategorija D). Sljedeće, 1989. godine, bio je dobitnik diplome na Međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml u Zagrebu, a 1993. na istom natjecanju dobitnik VI. nagrade, kao drugi violinist iz Hrvatske kojem je uspjelo ući u finale u 24 godine postojanja natjecanja.
  
  Anđelko Krpan, dobitnik nagrade HGZ-a za najbolji diplomski koncert u 1989. godini, te nagrade muzičke omladine Ivo Vuljević kao najbolji mladi glazbenik Hrvatske u 1993. godini, započeo je solističku karijeru i slijedili su nastupi sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Orkestrom HGZ-a, Gaudeamusom, Zagrebačkim solistima, Hrvatskim komornim orkestrom, Puhačkim orkestrom Hrvatske vojske te Dubrovačkim gradskim orkestrom, Pulskim komornim orkestrom, Celjskim godalnim orkestrom, Orkestrom Alpe-Adria i Karelijskom filharmonijom iz Petrozavodska (Rusija). Sudjelovao je u radu Orkestra Muzičke omladine Grožnjan, Orkestra mladih Mediterana i Orkestra fondacije Yehudi Menuhin, a usavršavao se na majstorskim tečajevima Yfraha Neamana (London), Igora Ozima (Velenje) i Alberta Lysya (Švicarska).
  
  Anđelko Krpan jedan je od osnivača gudačkog kvarteta Sebastian (1989. godine), s kojim je nastupao u Hrvatskoj i u inozemstvu (Italija, Francuska, Austrija, Mađarska, Slovenija i Sjeverna Koreja) te snimao za domaće i inozemne radio i televizijske postaje. Školsku godinu 1989/90. Anđelko Krpan usporedno sa studijem u Beču radi puno radno vrijeme kao profesor violine na Srednjoj glazbenoj školi Funkcionalne muzičke pedagogije u Zagrebu. Od 1990. do 1993. član Bečke komorne filharmonije, 1993. godine postaje zamjenik koncertnog majstora Zagrebačkih solista, a od 1997. do 2002. je koncertni majstor i umjetnički vođa tog ansambla. Od 2002. do 2006. bio je koncertni majstor Orkestra HNK-a u Zagrebu. Član je prosudbenih komisija violinističkih natjecanja i natjecanja komornih sastava. Od 1995. predaje violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića 1999. godine. Dobitnik je nagrade Milka Trnina za 2007. godinu, koju dodjeljuje Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika za najbolje umjetničko ostvarenje protekle godine.
  
  Jednako je tako vrijedno upozoriti i na životopis pijanistice Nade Majnarić, glazbenice koja djeluje u Beču. Odrasla u Ravnoj Gori u Gorskom kotaru, profesori klavira i harmonike bili su joj Nives Marjanović, Nikola Poljančić i Nedjeljka Poljančić. Najveću zaslugu u pijanističkoj naobrazbi i odluci da joj klavir bude životni poziv pripisuje Blaženki Zorić na Srednjoj glazbenoj školi Vatroslav Lisinski u Zagrebu (1981-1985). Kao stipendistica fonda Koncertne direkcije Zagreb (osnivač Ivo Pogorelić) Nada Majnarić nastavila je od 1985. studij u Beču na Visokoj školi za glazbu i dramske umjetnosti (Hochschule für Musik und darstellende Kunst) kod Paula Badure-Skode, u čijem je razredu diplomirala 1990. godine. Nakon diplome upisala je postdiplomski studij na Akademiji u Stuttgartu kod Olega Maisenberga i 1993. magistrirala iz umjetničke nadogradnje, te 1996. u solističkom razredu.
  
  U sezoni 1993/94, kao stipendistica European Mozart Foundation (umjetničko vodstvo Sandor Végh) intenzivno se počela baviti komornom glazbom. Osim toga, radila je sa Sarah Marijom Sargent, Georgom Ebertom i Franzom Zettlom. Pohađala je majstorske tečajeve kod Evgenija Timakina, Arba Valdme, Nauma Starkmanna, Alexandera Satza i Ferenca Radosa, a sama je korepetirala pri tečajevima koje su vodili Dora Schwarzberg, Pavel Vernikov, Christian Altenburger, Stanko Arnold i drugi. Službeni je dugogodišnji korepetitor na Međunarodnim violinističkim natjecanjima Vaclav Huml u Zagrebu i Fritz Kreisler u Beču. Za postignute rezultate dobitnica je Bösendorferove stipendije u 1997. godini. Od 1995. godine radi na Konzervatoriju u Beču kao korepetitor – suradnik za violinu, čelo, kontrabas, flautu, trubu i rog, primjerice u razredima Alexandera Arenkowa (Glinka kvartet), Wernera Hinka (koncertni majstor Bečke filharmonije, Wiener Streichquartett), Lilia Schulz – Bayrova.
  
  Dobitnica je najviših nagrada na međunarodnim natjecanjima u Beču (Steinway), Varaždinu (Bach – Händel – Scarlatti), Senigalliji, u Švedskoj (prva nagrada) i na natjecanjima komorne glazbe u Firenzi (Premio Vittorio Gui) s violinisticom Jalle Feest i Trstu (Trio di Trieste) s violinisticom Maki Itoi. Na međunarodnom pijanističkom natjecanju EPTA-e u Zagrebu nagrađena je za najbolju izvedbu Papandopulove skladbe. Najznačajniji nastupi za izdvojiti su solistički nastup u Brahmsovoj dvorani u Musikvereinu, u Konzerthausu, na Kongresima EPTA-e u Bristolu i Londonu, u Seulu, u Japanu uz pratnju orkestra, u Krakovu, Pragu te na festivalima u Hvaru i Dubrovniku, na danima Milka Kelemena u Slatini i na Varaždinskim baroknim večerima. Za nosač zvuka Hrvatske sonate zajedno s violinistom Anđelkom Krpanom dobitnica je dva Porina. Osnivačica je i umjetnička voditeljica Festivala komorne glazbe u Ravnoj Gori.
  
  Dakle, nakon nosača zvuka Hrvatske sonate za violinu i glasovir s djelima Dore Pejačević, Josipa Štolcera Slavenskog, Mila Cipre i Borisa Papandopula (Croatia Records, 2001.) i Dozivi na kojemu su snimljene Prva sonata za violinu i glasovir u D-duru, op. 26 Dore Pejačević, Tri skladbe za violinu i glasovir, op. 28 Božidara Kunca, Fantazija za violinu i glasovir Borisa Papandopula i Narodna suita za violinu i glasovir Josipa Štolcera Slavenskog (Croatia Records, 2010.), isti se izdavač odlučio objaviti treći CD dua Krpan/Majnarić. Zacijelo, riječ je o itekako opravdanom povjerenju zahvaljujući prijašnjim izdanjima budući da su glazbenici, kao što je već rečeno, za CD s hrvatskim sonatama zasluženo nagrađeni čak s dvije nagrade Porin (Papandopulova Sonata kao najbolja skladba i izvedba kao najbolja komorna interpretacija).
  
  Slijed minijatura za violinu i glasovir izuzetno je lijepo odabran i posložen niz kratkih stavaka, ugodnih glazbenih snatrenja, trenutaka opuštanja, ali i dramatskih naboja, u kojemu se od ranijih skladbi Dore Pejačević u još pomalo salonskom ugođaju, sve do završnog Ariosa Miljenka Prohaske s jazzističkim odsjajima, izmjenjuju vrhunska ostvarenja hrvatskih skladatelja posvećena glazbalima tradicionalno usmjerenima jedno na drugo na području komorne glazbe za violinu. Doista, glazbenici istančana ukusa znali su odabrati ostvarenja u kojima njihova muzikalnost i tehnička spremnost ponajbolje dolaze do izražaja, a zajedničko se muziciranje otkriva kao izuzetno usklađeni spoj dviju glazbeničkih osobnosti. Anđelko Krpan u svakom je trenutku violinist visokih tehničkih mogućnosti i njegovo se sviranje u svakoj pojedinoj minijaturi otkriva kao vrhunska virtuoznost. Pri tome je i pijanizam Nade Majnarić naglašen kao pomna i tehnički sigurna pratnja, uvijek spremna podrška i trajno ravnopravni partner u dijalogu. Trajanje od 63'45'' prolazi brzo, minijature zazvuče i prolete, ali ostaju odzvuci, ugođaji u kojima se uživa i koje se želi ponovno doživjeti.
  
  Croatia Records na svojem popisu biranih nosača zvuka bilježi tako još jedno izdanje koje može naći slušatelje. Za ljubitelje violinističke, napose hrvatske glazbene literature, riječ je o nedvojbeno svojevrsnoj antologiji minijatura za violinu i glasovir koje se rado slušaju. Tako izdavač može biti miran i zadovoljan, a glazbenici ponosni na ostvareno.
  
  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 10. siječnja 2016.

Piše: