Kad kontrabas zapjeva

Plavi ciklus Zagrebačke filharmonije, dir. Hans Graf, solist: Nikša Bobetko, kontrabas, KD Vatroslav Lisinski, 3. veljače 2017.

  • Zagrebačka filharmonija i Hans Graf, foto: facebook

    Za pultom Zagrebačke filharmonije na koncertu u Plavom ciklusu održanom 3. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog bio je maestro Hans Graf, austrijski dirigent velikog svjetskog ugleda i impozantnog repertoara (simfonijskog i opernog) koji posljednje tri godine djeluje i kao pedagog orkestralnog dirigiranja na sveučilištu Mozarteum u Salzburgu. Poznat je po kreativno sastavljenim programima, pa je tako i za ovo gostovanje odabrao rijetko izvođena mladenačka djela Sergeja Rahmanjinova i Sergea Koussevitzkog. Radi se o njihovim ranim opusima nastalim u Rusiji prije autorovih emigracija u Sjedinjene Države dvadesetih godina prošloga stoljeća. Rahmanjinova Fantazija op. 7 „Stijene“ otvorila je večer kao prvo skladateljevo orkestralno djelo. Nadahnuta je poezijom ruskog pjesnika Mihaila Jurjeviča Ljermontova i Antona Pavloviča Čehova, s glazbom koja dočarava neobičnu životnu priču starijeg muškarca o njegovim iskustvima isprepletenim usponima i padovima u susretu s mladom djevojkom u olujnoj Badnjoj noći. Na trenutke je snažna, dramatična, čak i mračna, a orkestar je to uvjerljivo prenio pod znalačkim vodstvom maestra Grafa.
    Hans Graf i Zagrebačka filharmonija, foto: facebook
    Na kraju koncerta također je vrlo sugestivno predstavljena i Prva simfonija u d-molu, op. 13 Sergeja Rahmanjinova. Zanimljivo je da je to djelo doživjelo neuspjeh na prvoj izvedbi u St. Petersburgu. Tek je nakon 48 godina, neposredno prije skladateljeve smrti, rehabilitirano i ponovno izvedeno u Moskvi – nadasve uspješno. Izvedba u Zagrebu također je ispraćena ovacijama zahvaljujući efektnim kontrastima u nadahnutoj četverostavačnoj partituri te sugestivnom dirigentu i odličnom orkestru na čelu s pouzdanim vođama pojedinih dionica, na čelu s koncertnim majstorima Sidonijom Lebar i Martinom Draušnikom.

    U solističkoj točki večeri predstavio se solo kontrabasist Zagrebačke filharmonije Nikša Bobetko s diplomom i magisterijem Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda prof. Josipa Novosela. Danas je i sam izvanredan profesor na istoj Akademiji, ali i redovit član Cantus Ansambla. Usavršavanjem u Berlinu na Visokoj glazbenoj školi Hans Eisler u razredu Stefana Adelmanna i na majstorskim tečajevima pod vodstvom Fernanda Grilla, Bože Paradžika i Slawomira Grende te višekratnim solističkim i komornim nastupima, Nikša Bobetko razvio se u vrsnog glazbenika čiji naoko nezgrapni instrument naprosto pjeva. A i djelo koje je izabrao za tu prigodu pruža pravo obilje kantilena.
    Nikša Bobetko, foto: facebook
    Riječ je o Koncertu u fis-molu, op. 3 Sergea Koussevitzkog, uglednog ruskog kontrabasista, skladatelja i dirigenta, koji je poput Rahmanjinova također emigrirao u Sjedinjene Države i postao dirigent Bostonskog simfonijskog orkestra. Iako je djelo trodijelno, svira se kao ulančana meditativna cjelina s evociranjem na slavne ruske skladatelje Glinku, Čajkovskog, Skrjabina i naročito Rahmanjinova, što je dobro korespondiralo s okvirnim djelima izvedenima te večeri. Smanjeni sastav orkestra bez limenih puhača, s tek nekoliko rogova i drvenih puhača, osigurao je prozračnost sloga i primjerenu pratnju pomalo zatajnom, ali vrlo muzikalnom i virtuoznom solistu.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 16. veljače 2017.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike