Na Paganinijeve teme

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Andre de Ridder, solist: Goran Filipec, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 23. ožujka 2017.

• 
  
  Na koncertu Majstorskog ciklusa HRT-a, održanom 23. ožujka u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija, gosti su bili njemački dirigent Andre de Ridder (1971) i riječki pijanist Goran Filipec (1981). Program se sastojao od skladbe Stani Atalanta Sanje Drakulić (Zagreb, 1963), 1. koncerta za klavir i orkestar u Es-duru, S.124 Franza Liszta (1811- 1886) i 7. simfonije u d-molu, op. 70 Antonina Dvořáka (1841-1904). Bio je to nadasve reprezentativan koncert zahvaljujući sjajnom pijanistu Goranu Filipecu i uglednom maestru De Ridderu, vrlo aktivnom i cijenjenom dirigentu diljem Europe, Amerike, Japana, Australije i Afrike. Njegovo dirigentsko umijeće, razumijevanje i preglednost partitura rezultirali su međusobnim povjerenjem i maksimalno koncentriranom suradnjom orkestra. Ne samo u okvirnim točkama, nego i u pratnji solista.
  
  Koncert je otvoren uzornom izvedbom odlične skladbe Sanje Drakulić Stani Atalanta, koju je praizveo Simfonijski orkestar HRT-a na 51. Glazbenoj tribini u Opatiji 2014. pod ravnanjem Aleksandra Markovića. To sažeto jednostavačno djelo oslanja se na drevni grčki mit o nepobjedivoj trkačici i ratnici Atalanti koja se utrkivala sa svojim proscima i dala ih pogubiti kad su izgubili, sve dok je svojom lukavošću i šarmom nije pobijedio Hipomen i osvojio njezino srce i ruku. Partitura je uzbudljiva, puna pokreta i strasti, te je naišla na vrlo dobar prijem publike uz obilje pljeska u nazočnosti zadovoljne autorice.
  
  Solistički nastup pijanista Gorana Filipeca očekivao se s velikim zanimanjem s obzirom na njegove velike međunarodne uspjehe na koncertnom i diskografskom polju. Podsjetimo da je 36-ogodišnji umjetnik, školovan u Moskvi, Den Haagu, Kolnu i Zagrebu, ovjenčan najvišim nagradama na međunarodnim natjecanjima, a trenutno priprema doktorat na pariškoj Sorboni s temom Paganinijevog nasljeđa u repertoaru za klavir. Umjetnik koncertira diljem svijeta, a nagrada Grand Prix du Disque, koju mu je prošle godine dodijelilo Društvo Liszt Ferenc iz Budimpešte za album s Lisztovim etidama na Paganinijeve teme snimljen za uglednu diskografsku kuću Naxos, samo je potvrdila njegov izniman ugled i fascinaciju Paganinijevim i Lisztovim virtuozitetom, što Filipec tako uspješno proučava i pretače u svoje sviranje i interpretacije koje oduzimaju dah.
  
  Bilo je to očito i u njegovoj briljantnoj izvedbi 1. Koncerta za klavir i orkestar u Es-duru Franza Liszta u kojem i orkestar ima veliku ulogu, a njihova skladna simbioza predstavlja formalno jedinstvo u povezivanju čak četiri, a ne uobičajena tri stavka u impresivnu ulančanu cjelinu bez stanke. Goran Filipec je majstorski i sugestivno odsvirao svoju dionicu dojmljivom kombinacijom energične ekspresije i prozračnih lirskih trenutaka, potpomognut primjernom pratnjom orkestra i dirigenta. Izvedba je bila na visokoj razini, ispraćena je ovacijama i izmamila mali solistički dodatak iz Chopinova opusa.
  
  Drugi dio koncerta nakon stanke predstavio je 7. simfoniju u d-molu, op. 70. češkog skladatelja Antonina Dvořáka počasnog člana Filharmonijskog društva iz Londona koje je naručilo tu skladbu i praizvelo je 1885. pod ravnanjem autora uz oduševljenje publike i kritike. To je djelo specifično u deveterostrukom Dvořákovom simfonijskom opusu, jer slijedi uzore Beethovena i Brahmsa bez njemu svojstvena slavenskog folklornog nadahnuća i odiše pretežito sumornim raspoloženjem. Otud i pridjev Tragična koji joj se pripisuje, a odnosi se prvenstveno na okvirne brze stavke, dok su drugi i treći stavak (Poco adagio i Scherzo. Vivace) nešto opušteniji i vedriji. Maestro De Ridder uspješno je dočarao to ozračje uz aktivno zalaganje čitavog orkestra na čelu s vrsnim vođama pojedinih dionica i koncertnim majstorom Sergejem Evseevim. Odlična izvedba tog rjeđe izvođenog djela ukazala je na njegovu vrijednost i zanimljivost, a ispraćena je burnim odobravanjem publike.
  
  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27. ožujka 2017.

Piše: