Izazovan izbor

Otvorenje koncertne sezone Zagrebačke filharmonije: dir. Dmitrij Kitajenko, solistica: Yeol Eum Son, klavir; KD Vatroslav Lisinski, 21. rujna 2017.

• 
  
  Novu sezonu Zagrebačke filharmonije u Lisinskom otvorile su izvedbe djela velikih autora prošlog stoljeća: Igora Stravinskog, Sergeja Rahmanjinova i Mauricea Ravela. Vrlo je zanimljiv i izazovan izbor bila Prva simfonija Igora Stravinskog, njegov još mladalački, studenski op. 1 u Es-duru. Ona je zapremila cijeli u prvi dio koncertne večeri.

  Pažljivim čitanjem i velikim zamahom, Filharmonija i njezin umjetnički savjetnik, dirigent Dmitrij Kitajenko uhvatili su se ukoštac s ovim ambicioznim i vrlo kompleksnim djelom. Simfonija najavljujućeg prvog opusa rijetko se izvodi, no u njoj se već s današnjeg motrišta mogu pročitati zamisli koje će Stravinski koristiti u svojim puno poznatijim djelima. Trud orkestra i dirigenta na početku sezone možda je potaknut i činjenicom da će snimke koncerta biti trajno zabilježene na nosaču zvuka za tvrtku Oehms classics. Tiskani program naglašeno navodi da je riječ o najprestižnijoj diskografskoj kući za klasičnu glazbu u svijetu. U Babilonskoj vrtoglavici, kako to do bola točno naziva Pascal
  Bruckner u svojoj maloj studiji, redom naj, naj, naj prestižnijih – u vrtoglavici teških a već otrcanih riječi o izvrsnosti i sinergiji, koje gomilanjem gube i snagu i značenje – Filharmonija i dirigent Kitajenko energično i kontrolirano gradili su zamamnu izvedbu Prvog, šaroliko pisanog opusa Igora Stravinskog u uredno, klasično građenoj simfonijskoj formi. Iznosili su slojeve utjecaja velikih ruskih simfoničara te naznačili i neke zasade njegovih kasnijih, puno poznatijih djela koja su to postala djelomično i zato što su vezana uz glazbenu scenu, te predstavljena na značajnim pozornicama Zapadne Europe i preko Oceana.

  Prva simfonija Stravinskog bila je i najizazovniji dio repertoara koncertne večeri. Kitajenko zna podmetnuti nimalo zanemarivo kukavičje jaje.  Nije teško zamisliti studenta koji donese zapis takvoga konglomerata nota i notica i prepoznati: ovaj nosati mali ima potencijal.  U drugom dijelu koncertne večeri igralo se naizgled na sigurno. Najpopularniji  i stotinama puta provjereni repertoar simfonijskih koncerata koji slušatelji obožavaju čak i kada su izvođena naglavačke. Nek' se ljudi vesele! Solistica večeri bila je mlada i odrješita korejska pijanistica Yeol Eum Son. U notornom Drugom koncertu za klavir i orkestar u c-molu Sergeja Rahmanjinova, Son je inzistirala na prozračnosti  i gotovo nekoj vrsti čipkaste izvedbe u sitnom vezu. To ju je učinilo zanimljivom i na neki način udaljenom od uvriježenog heroizma i demonstracije snage kakvoj se priklanja većina interpreta. Drukčiji pogled, moglo bi se reći, i ništa manje impresivan.

  Ravelov Bolero za kraj prvog koncerta u novoj sezoni Filharmonije uvijek je novi izazov za orkestar, osobito zato što pruža puno mogućnosti svakom pojedinom glazbeniku unutar njega. Ako se moraju istaknuti neki osobiti doprinosi unutar vječno ponavljajuće teme koja se provlači kroza sve njegove dijelove, neka to ovaj put budu sola flaute, klarineta i fagota uz zasljepljući sjaj limenih puhača. Dakako, i pouzdanost upornog, sveprisutnog tamburina. Ne bih se okladila da orkestralni prasak na kraju nije bio malo potpomognut ozvučenjem. U toj pompoznosti dirigent Kitajenko mogao je u skladu sa svojom osobnošću uživati baš kao što su i članovi orkestra mogli biti zadovoljni svojim doprinosima. O odnosu publike i Ravelovog Bolera ne treba posebno pričati.  
  
  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 25. rujna 2017.

Piše: